NA DANAŠNJI DAN: Adolfo Veber Tkalčević, Juraj Haulik, Mercedes Benz, Salvador Dali, Muzej Grada Zagreba, Đorđe Balašević, Eichman, Marijan Detoni, Kasparov vs. Deep Blue
Adolfo Veber Tkalčević, hrvatski filolog – 1825.
Adolfo Veber Tkalčević rođen je 11. svibnja 1825. u Bakru. Završio je filozofiju u Zagrebu, bogosloviju u Pešti, a slavistiku u Beču. Nastavio je zasade Gajeva ilirizma, Vjekoslava Babukića i Antuna Mažuranića, ali se udaljio od Gajeva nastojanja vezivanja uz V. Karadžića.
Adolfo Veber Tkalčević
Važan je kao jedan od pripovjedača koji sredinom 19. stoljeća prekida praksu turske novele i romantične proze uvodeći realističke značajke u hrvatskoj književnosti. Njegovi estetički nazori s klasicističkom pozadinom utjecali su na njegove filološke radove i mnoga rješenja u normizaciji hrvatskog književnog jezika. Autor je prve sintakse književnoga jezika u Hrvata ‘Skladnja ilirskoga jezika’ izdane 1859. u Beču.
Priredio je nekoliko školskih čitanki i pisao gramatike hrvatskoga i latinskoga jezika za srednje škole. Njegova ‘Slovnica hervatska’ iz 1871. služila je kao srednjoškolski udžbenik, te kao norma i kodifikacija tadašnjega književnog jezika. Obranu ilirskoga shvaćanja o književnom jeziku objavio je u Vijencu 1884.. pod naslovom ‘Brus jezika ili zagrebačka škola’.
Dana 6. kolovoza 1889. godine u Zagrebu je umro Adolfo Veber Tkalčević, hrvatski filolog, književnik, književni kritičar i estetičar.
Juraj Haulik, zagrebački nadbiskup – 1869.
Hrvatski kardinal i zagrebački nadbiskup umro je u Zagrebu 11. svibnja 1869. godine. Zaslužan je za uvođenje hrvatskog jezika u škole i javne poslove, za osnivanje Matice ilirske, a njegovim nastojanjem utemeljeno je Gospodarsko društvo Sv. Jeronima i uredio park Maksimir. Zauzimao se za osnivanje osnovnih škola i novčano pomagao kulturne i dobrotvorne ustanove, a podupirao je i narodni preporod u Hrvatskoj i odupirao se mađarizaciji. Imenovan je 1852. prvim zagrebačkim nadbiskupom metropolitom, a 1856. i kardinalom.
Osnovan Mercedes Benz – 1900.
Počeci tvrtke sežu u osamdesete godine 19. stoljeća, kada su Gottlieb Daimler i Carl Benz neovisno izumili automobile pokretane motorima s unutarnjim izgaranjem. Daimler je radio zajedno s Wilhelmom Maybachom, s kojim je izumio i četverotaktni motor, u Cannstattu pokraj Stuttgarta dok je Benz svoju radionicu imao u Mannheimu, te ne postoji zapis da su se oba izumitelja ikad upoznala.
Od 1902. ime Mercedes je zaštićeno kao naziv marke dok je trokraka zvijezda, koja simbolizira Daimlerovu ideju o proizvodnji prometala za promet zemljom, zrakom i vodom, kao zaštitni znak uvedena 1909., te se od 1910. njome označuju svi proizvodi tvrtke.
Salvador Dali, slikar – 1904.
Salvador Dali
Salvador Dali, španjolski slikar u povijesti je zapamćen po svojim snažnim i bizarnim slikama, te kao jedan od najpoznatijih predstavnika nadrealizma u slikarstvu. No, unatoč njegovom jedinstvenom načinu slikanja, mnogi stručnjaci upravo taj način atributiraju utjecaju renesansnih majstora. Među njegovim enormnim opusom ipak je najpoznatija njegova slika “Postojanost pamćenja (Mekani satovi)” dovršena 1931. godine, koja je, osim po svojoj iznimnoj umjetničkoj vrijednosti, poznata po tome što je korištena u mnogim igranim i animiranim filmovima. Svoje umjetničke ambicije, Dalí je usmjerio i na fotografiju, dizajn, književnost i snimanje filmova. Surađivao je i s Waltom Disneyjem na nikad dovršenom, za Oscara nominiranom animiranom filmu pod nazivom Destino, koji je dovršen i izdan tek 2003. godine. Na području igranog filma surađivao je sa slavnim Alfredom Hitchcockom na filmu Začarana iz 1945. godine za koji je napravio slavnu scenu sna, a sa svojim prijateljem, redateljem Luisom Buñuelom surađivao je (scenarij i gluma) na avangardnim filmovima Andaluzijski pas i Zlatno doba.
Osnovan Muzej Grada Zagreba – 1907.
Bob Marley, glazbenik – 1945.
Bob Marley (rođen Robert Nesta Marley, St. Ann , Jamajka, 6. veljače 1945. – Miami, SAD, 11. svibnja 1981.), reggae glazbenik. Jedini je reggae glazbenik koji je postigao status svjetske superzvijezde. Njegov otac Norman Marley bio je engleski vojnik iz Liverpoola.
Bob Marley
Odrastao je u sirotinjskom dijelu Kingstona na Jamajci, gdje je otkrio glazbu crne Amerike zahvaljujući američkim radio postajama. Nasljeđe ropstva i svijest o afričkoj domovini uvijek se osjećala u njegovoj glazbi, čak i kad je osvojio slušateljstvo zapada.
Kad je u svibnju 1981. godine, Marley umro od raka na nožnom palcu (ozljeda prilikom igranja nogometa), svijet je izgubio zagovornika siromašnih i obespravljenih, kao i jednog od najboljih skladatelja njegove generacije. Bio je prva megazvijezda iz trećeg svijeta i učinio je mnogo na oživljavanju oslabljene političke svijesti mladih ljudi, a u nasljeđe je ostavio pjesme koje i danas nadahnjuju glazbenike širom svijeta. Bio je rastafarijanac, jedan od najvećih zagovornika pan-afrikanizma, i pjevao je o dokidanju represije.
Đorđe Balašević, kantautor – 1953.
Đorđe Balašević (Novi Sad, 11. svibnja 1953. – Novi Sad, 19. veljače 2021.) bio je srbijanski kantautor, pjesnik i književnik poznat po svojim baladama i šansonama. Tijekom 1990-ih bio je veliki kritičar politike Slobodana Miloševića.
Đorđe Balašević
Za vrijeme rata objavljuje album Jedan od onih života s pjesmama zbog kojih biva prešutno zabranjen na većini radio stanica. Balašević od početka rata zauzima posve antiratni i pacifistički stav, koji promiče u brojnim pjesmama, koncertima, govorima i intervjuima. Nekoliko godina prije rata, 1987. izvodi pjesmu “Samo da rata ne bude” koja simbolizira himnu antiratnih stavova i odstupanje od bilo kakve pomisli ka uspostavi rata što potvrđuje i stihom “Samo da rata ne bude, ludila među ljudima, veliki nude zablude, plaše nas raznim čudima i svakoj bajci naude, da rata ne bude!”. Pjesmu izvodi s dječjim zborom.
U pjesmi “Krivi smo mi” govori o besmislu rata, i o tome kako smo mi, narodi tadašnjih zemalja dozvolili sve te strahote i pokolje, ne izražavajući svoje nezadovoljstvo onim što vladajući čine. A pjesmu “Čovek sa mesecom u očima” posvećuje nekoliko godina prije palom Vukovaru. Pjesmu mnogi smatraju najljepšom pjesmom o ratnom Vukovaru ikada napisanom.[nedostaje izvor] Nakon rata objavljuje album Naposletku.
Sa svojim albumom Devedesete Balašević ismijava srpskog vođu u ratu Slobodana Miloševića pjesmom “Legenda o Gedi Gluperdi”, a pjesmom “Devedesete” Balašević govori o vremenima prije 1990-ih i o nesretnim devedesetima koje su donijele sve one grozote po kojima ih pamtimo. S tog albuma je i pjesma “Živeti slobodno” koja također spada u istu kompilaciju antiratnih pjesama i pjesama koje promiču mir. Nakon ta dva albuma, izdaje još dva albuma, Dnevnik starog momka te Rani mraz. Svirao je do smrti, održavajući poveće koncerte, a također je sudjelovao i na humanitarnim koncertima.
Izraelci oteli Eichmana – 1960.
Mosad je 1960. u Buenos Airesu uhvatio nacističkog zločinca Adolfa Eichmanna i prebacio ga u Izrael, gdje ga je izraelski sud osudio na smrtnu kaznu. Suđenje je bilo i svojevrsna poduka iz povijesti, za Židove i za nežidove, jer tek tada se počinjala saznavati puna istina o pojedinostima zločinačkog pokušaja uništenja čitavog jednog naroda.
Adolf Eichmann
Proces protiv Adolfa Eichmanna počeo je 11. travnja 1961. godine na Okružnom sudu u Jeruzalemu. Devetomjesečnom pripremom i istragom podignuta je optužnica u 15 točaka. Predsjedavajući suci bili su Moshe Landau, Benjamin Halevi i Yitzhak Raveh. Glavni tužitelj bio je Gideon Hausner. Temelj za optužnicu sastavljen je na osnovu preko 1.500 dokumenata i saslušanja 100 svjedoka, od kojih su 90 bili bivši uhićenici koncentracijskih logora. Obranu je preuzeo njemački odvjetnik Robert Servatius, pošto niti jedan izraelski odvjetnik nije bio spreman preuzeti taj slučaj.
Suđenje je završeno 15. prosinca 1961. godine presudom na smrt vješanjem. Presuda je potvrđena 29. svibnja 1962. godine i izvršena 1. lipnja 1962. godine. Eichmann je time do danas jedina osoba kojoj je jedan izraelski sud donio i nad njom izvršio smrtnu presudu. Kremiran je i njegov je pepeo raspršen u Sredozemno more, kako ne bi mogao biti pkopan ntii u jednoj drugoj državi.
Marijan Detoni, slikar – 1981.
Marijan Detoni
Marijan Detoni (Križevci, 18. travnja 1905. – Zagreb, 11. svibnja 1981.), hrvatski slikar i grafičar. Studirao je slikarstvo u Zagrebu, neko vrijeme radio kao nastavnik u Križevcima, Vukovaru i Karlovcu, a od 1945. bio je profesor na ALU u Zagrebu. Prvo razdoblje njegova stvaralaštva, kada je sudjelovao u radu grupe Zemlja, obilježeno je socijalnim temama; a potom je u nekoliko navrata boravio u Parizu. Za prvog boravka u Parizu nastaje ciklus linoreza ˝Ljudi sa Seine˝. U temama iz života provincije pokazao je smisao za humor i grotesku. Kasnije su prevladavale ekspresionističke tendencije, a kao predhodnik hrvatskoga apstraktnog slikarstva radi slike ˝Fantazija oronulog zida˝. Nakon Drugog svjetskog rata u radu mu prevladavaju metode socijalističkog realizma, da bi nakon 1952. pristupio novim problemima i pronalazio nova rješenja – to su intimna maštanja i nostalgične vizije dalekih svjetova djetinstva.
Računalo pobijedilo čovjeka u šahu – 1997.
Deep Blue
Deep Blue (slobodan prijevod: duboko plavetnilo) bilo je računalo tvrtke IBM usavršeno za igranje šaha. 11. svibnja 1997. godine pobijedilo je Garija Kasparova rezultatom 2:1 u pobjedama uz tri neriješene partije i time uzvratilo Kasparovu za poraz 4:2 prethodne godine, odnosno 3:1 u pobjedama uz dva neriješena ishoda.
Gari Kasparov
Nakon poraza, Kasparov je zahtijevao revanš optužujući IBM za varanje, no odbijen je, a Deep Blue rastavljen.
Nakon toga, IBM nadograđuje računalo (poboljšana verzija kolokvijalno je nazvana Deeper Blue). Revanš, organiziran u svibnju 1997., osvaja Deep Blue. Posljednja partija rano je usmjerena u korist računala nakon Kasparovljeve pogreške u otvaranju.
…..
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;
