NA DANAŠNJI DAN: Daniel Defoe, Juraj Posilović, Philippe Pétain, Baltazar Bogišić, Barbra Streisand, Vanja Radauš, Svjetski dan laboratorijskih životinja

Daniel Defoe, književnik – 1731.

Daniel Defoe, engleski književnik i novinar (London, 1660 – London, 24. IV. 1731). Rođen je kao Daniel Foe, oko 1695. uzeo je prezime Defoe. Od 1683. pokretao razne poslove, putovao Europom, ali je pao pod stečaj i počeo pisati.

Popularnost je stekao satiričnom pjesmom u prilog kralju, rođenjem strancu, Čistokrvni Englez . Zauzimajući se za vjersku snošljivost, objavio je ironično-satirični pamflet Najkraći postupak s otpadnicima. Uvrijedivši time Anglikansku crkvu, uhićen je i osuđen na stup srama. Čekajući izvršenje presude napisao je satiričnu Himnu stupu srama, koja je raspoloženje londonskoga puka okrenula u njegovu korist.

Daniel Defoe

Po izlasku iz zatvora pokrenuo je glasoviti časopis The Review, koji je do 1713. ispisivao gotovo sam, predviđajući razvoj građanskoga društva, novčarstva i kolonijalne ekspanzije.

Zlatno doba njegova stvaralaštva nastalo je tek na pragu njegove 60. godine, kada je objavio niz i danas glasovitih romana. Robinson Crusoe (1719), roman o brodolomcu koji je 28 godina živio na pustom otoku, temelji se na stvarnom iskustvu engleskog pomorca Alexandera Selkirka. Prikaz Robinsonovih pustinjačkih iskustava bio je pripovjedačka novina, napose podrobnim opisom njegove svakodnevice; svojim realizmom, glavni junak postaje predstavnikom praktičnoga empirizma i pragmatizma, s vjerom u razum. Kritika Defoea smatra ocem modernoga novinarstva i jednim od utemeljitelja modernoga engleskog romana.

Juraj Posilović, zagrebački nadbiskup – 1834.

Juraj Posilović (Ivanić Grad, 24. travnja 1834. – Zagreb, 26. travnja 1914.), zagrebački nadbiskup

Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1854. godine. Doktorirao je teologiju u Beču. Nesebično se zalagao za promicanje opće kulture i znanosti u hrvatskomu narodu. Bio je urednik Katoličkog lista i jedan od pokretača Hrvatskog književnog društva Sv. Jeronima te profesor bogoslovije i prvi dekan Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Godine 1876. imenovan je biskupom senjsko-modruškim ili krbavskim, a 1894. ustoličen je za zagrebačkog nadbiskupa. Pomoćni biskup bio je Blaž Švinderman, njegov vjerni pomoćnik i suradnik. Pod njegovim pokroviteljstvom restaurirana je zagrebačka prvostolnica, izgrađeni samostan i crkva isusovaca u Zagrebu te održan Prvi hrvatski katolički sastanak 1900. Među osobite zasluge biskupa Posilovića pripadaju i njegova neumorna nastojanja da se očuva glagoljica u hrvatskome narodu.

Jednim je od darovatelja katedrala Srca Isusova u Sarajevu (slike Crkvenih Otaca). Uređivao je Zagrebački katolički list.

Philippe Pétain, francuski maršal i političar – 1856.

Philippe Pétain

Pétain Philippe, francuski maršal i političar (Cauchy-à-la-Tour, 24. IV. 1856 – Port-Joinville, 23. VII. 1951). Od 1914. general. U I. svjetskom ratu bio je zapovjednik obrane Verduna (1916) i vrhovni zapovjednik francuske armije u savezničkoj vojsci (1917–18). Za vojne zasluge 1918. proglašen maršalom; 1929. izabran u Francusku akademiju. Bio je ministar rata (1934–35), predsjednik Vrhovnoga ratnog vijeća (1935–39), veleposlanik u Španjolskoj (1939–40); kao francuski premijer nakon rasula francuske obrane i ostavke premijera P. Reynauda u lipnju 1940. sklopio u Compiègneu primirje s Njemačkom i Italijom, kojim je Francuska bila podijeljena na okupirani dio (sjeverni dijelovi zemlje) i »vichyjevsku« Francusku, na čije je čelo Pétain došao u srpnju 1940. dobivši diktatorske ovlasti. Uspostavio je reakcionarni i profašistički režim koji je provodio i antisemitsku politiku. Od kolovoza 1944. u Njemačkoj, gdje je bio interniran do travnja 1945., kada je prešao u Švicarsku i predao se francuskim vlastima. Kao suradnik nacista bio je 1945. osuđen na smrt zbog veleizdaje, no zbog starosti je bio pomilovan na doživotni zatvor i prognan na otok Yeu u Biskajskom zaljevu uz obalu departmana Vendée, gdje je i umro. Glavno djelo: Verdunska bitka (La Bataille de Verdun, 1929).

Baltazar Bogišić, pravnik i etnograf – 1908.

Bogišić, Baldo (Baltazar), hrvatski pravnik i etnograf (Cavtat, 20. XII. 1834 – Rijeka, 24. IV. 1908). Doktorat iz filozofije stekao u Giessenu 1862., a doktorat prava i političkih znanosti u Beču 1864. Bio je knjižničar u slavenskom odjelu bečke Dvorske knjižnice (1863–68). Proučavao je izvorne običaje u Slavena i bio profesor slavenskih prava na Novorosijskom sveučilištu u Odesi.

pravnik

U nastupnom predavanju O znanstvenom razrađivanju povijesti slavenskoga prava Bogišić je naznačio potrebu kodificiranja običajnih pravnih normi. Na poziv crnogorskoga kneza Nikole napisao je Opšti imovinski zakonik za knjaževinu Crnu Goru. Zakonik je preveden na više stranih jezika i postao predmetom mnogih rasprava. Od 1874. Bogišić je živio uglavnom u Parizu. Obnašao dužnost ministra pravde Crne Gore. Razbolio se 1908. i krenuo iz Pariza u Cavtat, ali je umro u Rijeci.

Bogišićev interes obuhvaćao je obiteljsko i zadružno pravo, pitanja pravnog nazivlja, pravnu povijest Dubrovnika itd.; skupljao je i objavljivao narodne pjesme pa od njega potječe izdanje starohrvatskih bugarštica s temeljitim uvodom o bugaršticama. Bio je jedan od najvažnijih promicatelja pravih znanosti u nas, utjecao je na istraživanja slavenske povijesti i prava u Europi. Preteča je etnološkoga smjera u prav. znanosti i moderne sociologije prava.

Barbra Streisand, glumica i pjevačica – 1942.

Barbra Streisand

Barbra Streisand , rođena Barbara Joan Streisand, Brooklyn, New York, Sjedinjene Države, 24. travnja 1942.) je američka pjevačica, glumica, redateljica i tekstopisac. Dobitnica je dva Oscara, osam Grammyja, četiri Emmyja,posebne nagrade Tony, nagrade Američkog filmskog instituta, i nagrade Peabody. Njen prvi film bio je repriza broadwayskog hita, Funny Girl, umjetnički i komercijalni uspjeh kojeg je režirao hollywoodski veteran William Wyler, uloga za koju je nagrađena Oscarom za najbolju glavnu glumicu za 1968., zajedno s Katharine Hepburn za ulogu u filmu Zima jednog lava, prvi (i jedini) put da je toj kategoriji Oscara nagrada podijeljena.

Vanja Radauš, kipar – 1975.

Vanja Radauš

Vanja Radauš (Vinkovci, 29. travnja 1906. – Zagreb, 24. travnja 1975.), hrvatski kipar, slikar i pisac. Godine 1932. postaje članom grupe Zemlja. U prvom razdoblju (1932.-1943.) stvarao pod utjecajem Rodina i Bourdellea. Od 1936. godine radi seriju crteža ˝Dance macabre˝ a 1937. godine dekalkomanije koje prethode našoj nefigurativnoj umjetnosti lirske orijentacije. Godine 1975. počinio je samoubojstvo, što kao uzrok smrti nije razjašnjeno u potpunosti. Vanja Radauš je na nagovor skladateljice Ivane Lang izradio kip Vatroslava Lisinskog koji se i danas čuva u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

Svjetski dan laboratorijskih životinja

Svake godine, 24. travnja, po cijelome svijetu savjesni ljudi govore u ime žrtava vivisekcije. Na Svjetski dan laboratorijskih životinja želi se podsjetiti javnost na patnje milijuna miševa, mačaka, majmuna, riba, štakora, pasa, ptica, zečeva, zamoraca, svinja, konja i mnogih drugih životinjskih vrsta. Nakon već postojeće zabrane pokusa na životinjama u svrhu testiranja kozmetike i njihovih sastojaka koja je na snazi i u Hrvatskoj, Europska unija planira do 2013. godine zabraniti prodaju kozmetike čiji su sastojci ispitani na životinjama, s ciljem sprječavanja obavljanja pokusa izvan granica EU, a potom prodavanja unutar Unije.

…..

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis