NA DANAŠNJI DAN: Muhamed, Tomaso Albinoni, vulkan Laki, Frank Lloyd Wright, Tadija Smičiklas, Julije Kempf, HOP, George Orwell, Abraham Harold Maslow, Vlak mira za Vukovar, Svjetski dan oceana
Muhamed, utemeljitelj islama – 632.
Abu al-Qasim Muhammad Ibn Abd Allah Ibn Abd al-Muttalib Ibn Hashim, poznatiji kao Muhamed, utemeljitelj islama, umro je 8. lipnja 632. u Medini
Muhamed je po Islamu zadnji Božji poslanik (arap. Resulullah). Po predaji, a i svjedočanstvu samog Muhameda, godine 610. Muhameda je u pećini na brdu Hira blizu Meke posjetio melek (anđeo) Džibril ili Džebrail (Gabrijel). Ta se noć slavi kao najveća noć u godini i pribraja se u islamske blagdane. On mu je tada izrecitirao prvih pet stihova (ajeta) poglavlja (sure) ‘Alek. Tako je počela Objava Kur’ana Muhamedu koja je trajala pune 23 godine.
Kad je Abu Talib umro 619. godine, stanje muslimana i Muhameda u Meki se značajno pogoršava jer vodstvo njegovog roda Beni Hashim dolazi u ruke Islamu nenaklonjenog strica Abu Lahaba. Tako 622. godine Muhamed a.s. seli iz Meke u Medinu zajedno s muslimanima. To je Hidžra, seoba Muhameda i njegovih pristalica, kojim počinje računanje muslimanskih godina tzv. hidžretski kalendar. Hidžra je trajala od 9. rujna do 4. listopada 622. godine.
U deset godina Muhamed je uspio ujediniti Arapski poluotok te uspostavio, danas po brojnosti, drugu monoteističku religiju svijeta. Muhamed je umro (preselio na Ahiret) 8. lipnja 632. godine u svom domu u Medini. Brojni vjernici i danas posjećuju njegov grob (kabur) te mu tako odaju počast.
Tomaso Albinoni, kompozitor – 1671.
Tomaso Albinoni
Albinoni, Tomaso, talijanski skladatelj i violinist (Venecija, 8. VI. 1671 – Venecija, 17. I. 1750). U rodnome gradu, gdje je uz kratke prekide proveo čitav život, učio violinu, pjevanje i kontrapunkt.
Karijeru kazališnog skladatelja započeo je 1694., kada mu se objavljuju i prva instrumentalna djela. Njegove opere doživljavaju popularnost i izvan granica Mletačke Republike (München, Prag).
Prijateljevao s A. Vivaldijem, a surađivao s libretistom P. Metastasiom. Od 48 melodrama sačuvana su uglavnom samo libreta. Među uspjelim instrumentalnim skladbama (solistički koncerti, concerti grossi, simfonije, crkvene i komorne sonate, među kojima je i popularni stavak Adagio) mnogo ih je tiskanih još za njegova života.
Erupcija islandskog vulkana Laki – 1783.
Erupcija je imala katastrofalne posljedice za cijelu Europu. Oslobodilo se 15 km³ lave i oblaci otrovnog sumpor dioksida i fluora. Otrovne pare ubile su 50% stoke i izazvale su glad i smrt 21% stanovništva Islanda. Smatra se da je uzrokovao i klimatsku promjenu, koja je dovela do gladi i pridonijela pojavi Francuske revolucije. U Francuskoj je došlo do suše, teške zime te do oluje 1788., koja je uništila usjeve.
Erupcija Lakija izbrisala je ljeto kao godišnje doba. Temperature nisu narasle i ciklus izmjene godišnjih doba jednostavno je nestao.
Sunce je bilo prekriveno ogromnim oblakom prašine pa se ljeto izgubilo u zimskom temperaturama. Ne samo na Islandu nego i na drugim kontinentima. Sunce je poput blijedog duha. Bez jasnog sjaja i topline.
Laki je ubio je ukupno 10 tisuća ljudi, smoga je bilo na sve strane, temperatura se snizila, dok vremenske prilike su bile ćudljive. Poljoprivredna proizvodnja u zapadnoj Europi zaista se drastično smanjila, a glad je bila velika i potrajala je. Oslobodilo se 15 km³ bazaltne lave. Lava je bila izbacivana na visinu od 800 do 1400 metara. U Velikoj Britaniji ljeto 1783. poznato je kao pješčano ljeto, zbog velike količine pepela, koji je pao. Plinovi su bili izbacivani na visinu od 15 kilometara. Aerosoli su izazvali efeat hlađenja sjeverne polutke.
Neki uzroke Francuske revolucije vide u posljedicama erupcije Lakija.
Frank Lloyd Wright, arhitekt – 1867.
Nakon djetinjstva provedenoga na farmi u Spring Greeneu, odlazi 1888. u Chicago i stupa u atelje vodećeg američkog arhitekta Louis Sullivana.
Frank Lloyd Wright
Osnovne su karakteristike novih objekata povezanost s pejzažom, slobodan tlocrt koji je preko otvorenog dvorišta ili staklenih stijena povezan s vanjskim prostorom i naglašavanje plastike krovišta. U njima je na suvremen način razrađena prostorna i plastična koncepcija ranijih ˝prerijskih kuća˝.
Među najpoznatijim objektima ladanjskog tipa su kuće Hanna u Palo Altu (1937.), Goetsch-Winkler u Okemosu (1939.), Sturgis kraj Los Angelesa (1940.), Lloyd Lewis u Libertsvilleu (1940.), Pauson kraj Phoenixa (1940.) i Jacobs II u Madisonu (1948). U trgovini Morris u San Franciscu (1949.) javlja se motiv kružne rampe kojom je postignut snažan prostorni efekt. Ona je još jače izražena na kući njegova sina Daniela Wrighta u Phoenixu (1952.), a kulminira u njegovu posljednjem djelu Guggenheimovu muzeju u New Yorku (1959.). Posthumno se prišlo realizaciji njegova grandioznog projekta za komunalni centar Marine Country u Kaliforniji (1962.).
Tadija Smičiklas, hrvatski povjesničar i političar – 1914.
Povjesničar Tadija Smičiklas rođen je 1. listopada 1843. u mjestu Reštovu. Povijest i zemljopis završio je u Beču, a profesorsku karijeru započeo je u riječkoj gimnaziji.
Tadija Smičiklas
Pripadao je Neodvisnoj narodnoj stranci i bio politički aktivan. Poznati su njegovi govori u Saboru i govori protiv bana Khuena. Uz znanstveni rad bavio se politikom pa je u dva navrata (1884–87. i 1897–1902) bio zastupnik Neodvisne narodne stranke u Hrvatskom saboru. Osuđivao je suradnju Srba i madžarona, a osobito se gorljivo suprotstavio nalogu K. Khuen-Héderváryja da se iz Hrvatskoga zemaljskog arhiva u Budimpeštu prenese velik broj hrvatskih povijesnih dokumenata.
Također, značajno je i njegovo zalaganje za preimenovanje Matice ilirske u Maticu hrvatsku.
Od 1900. do smrti bio je predsjednik JAZU. Smičiklas je autor prve cjelovite sinteze povijesti hrvatskog naroda – Poviest hrvatska. Umro je 8. lipnja 1914. godine u Zagrebu.
Julije Kempf, hrvatski književnik i povjesničar – 1934.
Hrvatski književnik i povjesničar Julije Kempf (25. I. 1864 – 8. VI. 1934) rođen je u Požegi, gdje je završio i gimnaziju. Poslije mature pohađao je učiteljsku školu u Zagrebu, nakon čega odlazi u Novi Vinodolski raditi kao učitelj. 1885. godine vraća se u Požegu raditi u osnovnoj školi za dječake. Ubrzo je postao poznat po svojim naporima da osmisli lekcije za učenike koje bi ih zanimale, upotrebljavajući suvremene znanstvene principe i didaktičke metode.
Julije Kempf
Kempf je napisao predgovor za dvije knjige pisama koja je dobio od Dragutina Lermana dok je Lerman boravio u Africi. Te dvije knjige, jedna iz 1891., a druga iz 1894. godine, bile su ciljano napisane tako da se čitatelju, naročito stanovnicima Požege stvori što bolja predodžba i uvid prema udaljenom kontinentu.
Njegovo najvažnije djelo je ‘Požega: zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slobodnog i kraljevskog grada Požege i Požeške županije’, objavljeno 1910. godine. Julije Kempf umro je u rodnom gradu, 6. lipnja 1934. godine.
George Orwell objavio roman 1984. – 1949.
Godinu dana nakon dovršetka pisanja, George Orwell, pravim imenom Eric Arthur Blaire 1949. godine objavio je svoje kolosalno djelo roman „1984.”
Roman koji govori o životu intelektualca Winstona Smitha, njegovom poslu u Ministarstvu istine i nazadovanju u totalitarnoj državi Oceaniji, preveden je na 62 jezika, a 2005. svrstan je među 100 najboljih romana napisanih na engleskom jeziku. Djelo se bavi ekstremno totalitarnim društvom te opisuje pojedinca u 24 sata nadziranom životu. Uz Brave New World Aldousa Huxleya i Fahrenheit 451 Raya Bradburyja, 1984. jedna je od najpoznatijih antiutopija u književnosti.
George Orwell
Premda se bavi totalitarizmom uopće suvremenici su Orwela shvatili kao kritičara staljinizma. Orwel jest bio ljevičar, sudjelovao je u španjolskom građanskom ratu kao član Nezavisne radničke partije u anti-staljinističkoj POUM (Radnička partija marksističkog jedinstva). U knjizi Homage to Catalonia/Kataloniji u čast, opisao je svoje divljenje očitom nedostatku klasnog društva u revolucijom zahvaćenim područjima Španjolske koje je posjetio. Opisao je ono što je vjerovao da je bila izdaja radničke revolucije u Španjolskoj od strane Španjolske komunističke partije, potpomognuta od Sovjetskog Saveza.
Neki detalji knjige, poput tri slogana Partije Oceanije: Rat je mir, Sloboda je ropstvo i Neznanje je moć, gotovo proročanski opisali su smjer kojim je svjetska politika krenula, i nastavila se kretati, nedugo nakon kraja II. svjetskog rata, posljedice čega se danas s lakoćom mogu uočiti, čak i bez sarkastičnog pogleda na realnost, jer kamo se god okrenete jasno je – Big Brother is watching you.
Hrvatski oslobodilački pokret – 1956.
Hrvatski oslobodilački pokret je politička organizacija odnosno stranka koju su izjavom od 8. lipnja 1956. utemeljili u Argentini Ante Pavelić, Džaferbeg Kulenović, Vjekoslav Vrančić, Andrija Ilić, Ivica Frković, Josip Marković te od desnog krila HSS-a Stjepan Hefer, Ivo Šarinić, Stipe Matijević i Ivan Kordić. U izjavi o utemeljenju stoji da je HOP nasljednik Hrvatskog ustaškog pokreta, Hrvatskih oružanih snaga, i Hrvatske stranke prava.
HOP je imao svoja stranačka glasila, argentinski dvotjednik Hrvatsku (u kojem su objavili osnutak HOP-a; list je prije nosio ime Hrvatski domobran), australsku Spremnost, zapadnonjemačku Hrvatsku slobodu i kanadski dvotjednik NDH, koji je poslije, kao mjesečnik pa povremenik, prenesen u Hrvatsku.
Hrvatski oslobodilački pokret
Svrha HOP-a je bila “polučenje potpune slobode hrvatskog naroda i ponovna uspostava NDH na cijelom njegovom povijesnom i etničkom području između Mure, Drave, Dunava, Drine i Jadranskog mora”.[3] HOP je, uz Hrvatsku seljačku stranku u emigraciji, bio jedna od najvećih hrvatskih emigrantskih organizacija.
Početkom raspadanja SFRJ, ondašnji je predsjednik HOP-a Srećko Pšeničnik prenio sjedište ove stranke-pokreta u Zagreb. Domovinski ogranak HOP-a osnovan je u Zagrebu 9. listopada 1991. Prvi predsjednik domovinskog HOP-a nakon kraćeg interregnuma bio je Slavko Grubišić.
Stranka na izborima u Hrvatskoj 1992. nije polučila ozbiljan rezultat te od tada ni ne sudjeluje na izborima. Godine 1995. dio stranačke mladeži HSP-a prelazi u domovinski HOP. Danas je domovinski HOP podjeljen u dvije frakcije, i posve minoran na hrvatskoj političkoj sceni, dočim jača organizacija još uvijek postoji u emigraciji (Kanada i Australija). Na izborima 2007. domovinski ogranak HOP-a je pristupio koaliciji Jedino Hrvatska, a 2011. HSP-u. Nedavno je utemeljen i ogranak pokreta u Bosni i Hercegovini. Trenutni predsjednik HOP-a BiH je Ivan Alilović.
Hrvatski oslobodilački pokret je član Svjetske lige za slobodu i demokraciju (World League for Freedom and Democracy).
Abraham Harold Maslow, psiholog – 1970.
Abraham Harold Maslow
Abraham Harold Maslow (New York, 1. travnja 1908. – 8. lipnja 1970.), američki psiholog, teoretičar pokreta za ljudske potencijale. Osnivač je škole unutar suvremene psihologije koja je poznata pod imenom humanistička psihologija. Njegova teorija ličnosti predstavlja jedan od temelja te škole pa se stoga može nazvati humanističkom teorijom ličnosti. Maslow je polazio od toga da su ljudi u osnovi dobri ili neutralni, a ne zli, a psihopatologija je rezultat iskrivljavanja i frustracije osnovne prirode ljudskog organizma. Maslow je dalje intenzivno proučavao zdrave samoispunjene pojedince i zaključio da samoaktualizirani ljudi prihvaćaju sebe i druge takvi kakvi jesu, sposobni su nositi se sa svojim brigama, ali i prepoznati potrebe i želje drugih ljudi.
Vlak mira za Vukovar – 1997.
Vlak mira je naziv za željezničku kompoziciju od 21 vagona kojom se 8. lipnja 1997. godine, tijekom mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja, Hrvatska simbolično vratila u Vukovar, u hrvatsko Podunavlje, na svoje istočne granice.
Vlak je krenuo iz Zagreba i nakon kratkog zadržavanja u Vinkovcima stigao u Vukovar. U vlaku su bili predsjednik dr. Franjo Tuđman, najviši politički dužnosnici, crkveni velikodostojnici, članovi diplomatskog zbora, brojni uglednici iz javnog, kulturnog, znanstvenog i gospodarskog života Hrvatske, te oko 2.000 prognanih Vukovaraca koji su se spremali za povratak.
Vlak mira za Vukovar
Prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman s brojnim hrvatskim dužnosnicima i uzvanicima, predstavnicima svih županija, članovima diplomatskoga zbora i novinarima, Vlakom mira, koji je sačinjavala kompozicija od 21 vagona, koliko Hrvatska ima županija, doputovao je 8. lipnja 1997. godine, svečano ispraćen iz Zagreba, u Vukovar. Tamo ga je svečano dočekalo mnoštvo Hrvata iz čitave Hrvatske, predstavnika svih nacionalnih manjina i predstavnika UNTAES-a. vlak se kraće vrijeme zadržao u Vinkovcima gdje ga je pozdravima i pjesmom dočekalo nekoliko tisuća ljudi. Na dijelu željezničke pruge kod Borova Naselja, vlak je kamenovala skupina ekstremnih Srba. Na sreću, nitko nije stradao, jedino je razbijeno nekoliko prozora.
U Vukovaru ispred željezničkog kolodovra počela je svečanost s hrvatskom državnom himnom i minutom šutnje za branitelje Vukovara. Pozdravljajući skup, prijelazni upravitelj general Klein je podsjetio na riječi predsjednika Tuđmana u Belom Manastiru da je sudbina Hrvata i Srba u njihovim rukama. Obraćajući se okupljenom narodu, predsjednik Tuđman pozvao je na praštanje jer pobjednik koji ne zna praštati sije klice novih zala, a hrvatski narod to ne želi niti je želio ovdje u Vukovaru. Dolazak u Vukovar, simbol hrvatske patnje, otpora, težnji za slobodom i povratkom na istočne granice, na Dunav, znak je naše odlučnosti, da želimo mir, pomirbu, da želimo stvarati primirje i da više nikad ne dopustimo ono što nam se dogodilo. Ovu hirošimsku panoramu u sred Europe, grad Vukovar lakše ćemo obnoviti u materijalnom smislu, ali teško u našem sjećanju, rekao je dr. Tuđman. Dolaskom Vlaka mira u Vukovar, Hrvatska se zauvijek vratila na svoje istočne granice, na obale Dunava.
Svjetski dan oceana
1992. godine u Rio de Janeiru održan je Summit za Zemlju na kojem je Kanada inicirala proglašavanja Svjetskog dana oceana. Već od te godine Svjetski dan oceana obilježava se neformalno, a Ujedinjeni narodi su 2009. proglasili godinu od koje će obilježavanje biti službeno uvedeno u kalendare i to pod sloganom ‘Naši oceani, naša odgovornost’.
Svjetski dan oceana
Svjetski dan oceana je prilika da se upozori na strahovito razaranje i pustošenje morskih prostranstava od strane čovjeka. Oceani, koji su zagađenjem i pretjeranim izlovom danas ugroženiji nego ikada, predstavljaju kolijevku zemaljskog života, oni su prava pluća i nezamjenjivi hranitelj planeta koji se pod teretom lova na profit polako i nepovratno osiromašuje i guši.
Nadalje, Svjetski dan oceana prilika je da se svake godine prisjetimo važnosti oceana i njegovih stanovnika, te ako nikako drugačije barem na simbolični način pokušamo učiniti nešto za spas onoga što naš planet čini jedinstvenom i jedinom plavom kapljicom života u bližem susjedstvu beskrajnog svemirskog prostranstva.
……
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org
