NA DANAŠNJI DAN: Knez Branimir, Paul Gauguin, Josip Badalić, Vatikan država, Mile Budak, Prince, Jeruzalem, Henry Miller, Dražen Petrović, Dan sladoleda
Papa Ivan VIII. priznao kneza Branimira – 879.
Papa Ivan VIII. 7. lipnja 879. blagoslovio je pobožnoga hrvatskog kneza Branimira i njegov vjerni narod te mu tim činom priznao i predao svu vlast u Hrvatskoj. Bilo je to zapravo prvo međunarodno priznanje hrvatske države u povijesti.
Knez Branimir
U prvoj polovici 9. stoljeća Dalmatinska Hrvatska postupno je postajala središte hrvatske srednjovjekovne države. Premda je knez Trpimir priznavao franačku vlast, ta je veza bila veoma slaba. Stoga se Hrvatska nakon njegove smrti oslobodila tuđinske vlasti i postala nezavisna kneževina. Prvi nezavisni knez bio je Branimir, kojeg je rimski Papa priznao za kneza. Bio je to izrazito politički čin. Pristupanje zapadnoj crkvi značilo je pritisak na pokorni dalmatinsko-romanski usmjereni kler, sa svrhom da se sruši njegov povlašteni, kneževini neprijateljski položaj, koji se oslanjao na autoritet Bizanta. Papa Ivan VIII. prihvatio je Branimirovu odluku, nastojeći iz toga izvući što veću političku korist. Papa je izrazio svoju radost zbog povratka kneza i naroda pod okrilje rimske stolice, prijeteći ujedno izopćenjem biskupima koji bi odbili primiti njegov blagoslov. Papa Ivan VIII. blagoslovio je 7. lipnja hrvatskog kneza i njegov vjerni narod, te predao Branimiru svu vlast u Hrvatskoj. Branimirovu vladavinu označava diplomatski dobro vođena politika maksimalne nezavisnosti od franačke i bizantske prevlasti, ali i težnja za integracijom hrvatskog područja priključenjem primorskih gradova kneževini i otporom mletačkim pokušajima da se učvrste na jadranskoj obali. Kratko vrijeme poslije dolaska kneza Branimira na vlast sklopljen je u Italiji savez protiv Slavena koji ugrožavaju mletačku plovidbu po Jadranu. No, Venecija je bila prisiljena plaćati Branimiru ulog za slobodnu plovidbu i trgovinu na Jadranu. O knezu Branimiru veoma se malo zna. Vladao je od godine 879. do 892., a prigodom arheoloških iskapanja otkriveno je samo nekoliko kamenova na kojima je uklesano njegovo ime.
Paul Gauguin, slikar – 1848.
Gauguin, Paul, francuski slikar i grafičar (Pariz, 7. VI. 1848 – Atuana, Hiva Oa, Markižansko otočje, 8. V. 1903). U djetinjstvu nekoliko godina živio u Peruu, bio u mornarici, zatim bankovni činovnik i slikar amater. Nakon poznanstva s C. Pissarrom 1876. posvetio se slikanju; 1880–86. izlagao s impresionistima.
Paul Gauguin
Priklonivši se poslije postimpresionizmu, postao jedan od inicijatora likovnoga razvoja što su ga obilježili njegovi suvremenici P. Cézanne i V. van Gogh. Analitičkoj metodi impresionista suprotstavio je ideju o slikarstvu kao sintezi širokih površina čiste boje i čvrstoj modelaciji oblika. God. 1885. prvi put odlazi u Bretanju, gdje kloazonističkom tehnikom (plohe čiste boje obrubljene tamnim linijama) slika bretonske krajolike i ekspresivne folklorno-sakralne prizore u duhu pučkoga primitivizma (Vizija nakon propovijedi – Sv. Jakov u borbi s anđelom, 1888; Žuti Krist, 1889). U Parizu se zbližio sa skupinom Nabis i simbolistima. Zajedno s Van Goghom otišao 1888. u Arles, ali je u njihovim odnosima došlo do dramatična raskida.
God. 1891. boravio na Tahitiju, a od 1895. definitivno se nastanio na Markižanskom otočju, gdje je u primitivnom i egzotičnom kraju otkrio iskonske životne vrijednosti. Slikao brončanosmeđe likove otočnih djevojaka i mladića stiliziranih oblika, plošno zahvaćenih unutar teškog i lapidarnog crteža, ukomponirane u raskošne krajolike žarke i kondenzirane kolorističke kromatike (Tahićanke na plaži, 1891; Ta matete – Tržnica, 1892; Nave Nave Mahana – Užitak odmora, 1894; Odakle dolazimo? Tko smo mi? Kamo idemo?, 1897; Djevojke s cvjetovima manga, 1899; Žene i bijeli konj, 1903). Objavio je autobiografsku knjigu Noa Noa (1893), ilustriranu drvorezima u boji, i ulomke svojih umjetničkih ispovijesti Prije i poslije (Avant et après, 1902). Oblikovao je skulpture u drvu (Glava Tahićanke, 1891–93) i keramiku. Utjecao na nabizam, simbolizam i ekspresionizam, kao i na formiranje fovizma.
Josip Badalić, slavist, rusolog i književni kritičar – 1888.
Josip Badalić
Josip Badalić, slavist, rusolog i književni kritičar, rođen je 7. lipnja 1888. godine u Deanovcu kraj Ivanić-Grada. Filozofski fakultet polazio je u Zagrebu, a studij je nastavio u Berlinu. Kao pričuvni poručnik dospio je u rusko zarobljeništvo 1915. godine i bio nastavnik u Zemljansku, u Rusiji.
Zaposlio se u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a od 1945. bio je profesor ruske književnosti. Istraživao je o hrvatskim vezama s ruskom književnošću i opisivao inkunabule u Hrvatskoj i Sloveniji.
Pisao je o starim hrvatskim knjigama i o bibliotekarstvu, a objavljivao je i putopise. Josip Badalić umro je i pokopan je u Križu, gdje i danas postoji dom kulture koji nosi njegovo ime.
Vatikan postaje država – 1929.
Vatikan ili Vatikanski Grad (lat. Status Civitatis Vaticanae, tal. Stato della Citta del Vaticano, službeno: Država Vatikanskoga Grada) najmanja je država svijeta, omeđena zidinama i okružena gradom Rimom u Italiji. Površinom od 0,44 km2 i sa stanovništvom od oko 1000 stanovnika, u obje je kategorije najmanja država svijeta. Grad-država je stvoren 1929. godine Lateranskim ugovorom, kao nasljednik nekada moćne i velike Papinske Države. Vatikan je izborna monarhija kojoj je na čelu biskup Rima – Papa. Vatikan je središte Katoličke crkve i njenog poglavara Pape. Papinska je katedrala bazilika sv. Ivana Lateranskog, a nalazi se izvan vatikanskih zidina.
Vatikan
Vatikan je jedna od europskih mikro-država, a smjestio se na Vatikanskom brežuljku u zapadnom dijelu centra Rima, nekoliko stotina metara udaljen od obala rijeke Tiber. Granice prema Italiji u potpunosti slijede gradske zidine, koje su izgrađene da bi zaštitile Papu. Granice prestaju pratiti zidine na Trgu sv. Petra gdje granica slijedi Berninijeve kolonade. S Trga sv. Petra vodi Via della Conciliazione (ulica pomirenja), koju je uredio Mussolini nakon potpisivanja Lateranskih sporazuma. Na samom istoku Vatikan je otvoren prema Rimu.
Ime Vatikan dolazi od Latinskog ” fort i rort “, što je označavalo Vatikanski brežuljak. No, Vatikan je, osim na Vatikanskom brežuljku, izgrađen i na Vatikanskim poljima, gdje je glavnina današnjeg Vatikana.
Vatikan izvan svojih granica posjeduje određene objekte koji imaju eksteritorijalni status. Najpoznatija eksteritorijalna jedinica izvan Vatikana je Castel Gandolfo, papinski ljetnikovac u jugoistočnim predgrađu Rima, a jedan je od naselja poznatih pod nazivom Castelli Romani. Osim Castel Gandolfa, eksteritorijalni status ima još oko 20 građevina u Rimu, od kojih su najvažnije bazilike Sv. Ivana Lateranskog (Basilica di San Giovanni in Laterano), Sv. Marije Velike (Basilica di Santa Maria Maggiore) te Sv. Pavla izvan zidina (Basilica di San Paolo fuori le mura).
Mile Budak, književnik i ministar u NDH – 1945.
Budak, Mile, hrvatski književnik i političar (Sveti Rok kraj Gračaca, 30. VIII. 1889 – Zagreb, 7. VI. 1945). Studij prava započeo 1910. u Zagrebu, a završio ga doktoratom 1920. Pripadnik je pravaške omladine i skupine oko lista Mlada Hrvatska. Mobiliziran 1914. u austrougarsku vojsku, potom ranjen i zarobljen u Srbiji, pa je kao zarobljenik prošao Makedoniju i Albaniju i do 1919. bio u Italiji.
Mile Budak
Nakon povratka u Zagreb zaposlio se kao odvjetnički pripravnik u kancelariji A. Pavelića. Djelovao u HSP-u i uređivao pravaški orijentirana glasila Hrvatska misao (1924), Hrvatsko pravo (1924–32). Nakon odlaska A. Pavelića u emigraciju postao vodećom osobom HSP-a u zemlji. Zatvaran 1929–30., a 7. VI. 1932. izvršen je na njega atentat. Emigrirao je 1933. u Austriju, potom u Njemačku i Italiju. A. Pavelić imenovao ga je doglavnikom i zapovjednikom ustaških logora za obuku u Italiji. U emigraciji je objelodanio knjigu Hrvatski narod u borbi za samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu (1934), jedno od osnovnih djela u oblikovanju ustaškog ideološkog sustava. Vratio se 1938. u Zagreb i 1939. pokrenuo novine Hrvatski narod. Negativno je ocijenio sporazum D. Cvetkovića i V. Mačeka o Banovini Hrvatskoj iz kolovoza 1939. Predano je djelovao na oblikovanju antisrpskih, antisemitskih i antikomunističkih stajališta, propisa i postupaka ustaškog režima. Bio je ministar bogoštovlja i nastave u prvoj vladi NDH. Od studenoga 1941. do travnja 1943. bio je poslanik NDH u Berlinu, a zatim do studenoga 1943. ministar vanjskih poslova. U svibnju 1945. povlačio se iz Zagreba. Zarobila ga je engleska vojska, a vlasti Velike Britanije izručile su ga jugoslavenskim vlastima 18. V. 1945. Vojni sud osudio ga je kao ratnog zločinca na smrt, nakon čega je pogubljen.
U književnom djelovanju nasljeduje jezični izraz i tematiku tradicionalnih ličkih pripovjedača; realističkom narativnom tehnikom prikazuje likove i prizore iz seoske svakodnevice izražavajući naklonost prema patrijarhalnomu moralu, osjećaju vezanosti za rodno tlo i solidarnost unutar takve zajednice. Opisuje sukob gradske i industrijske civilizacije s tradicionalističkim, idealiziranim svijetom ličkoga zavičaja koji utjelovljuje vrline hrvatskog etnosa. Sklon je jakim izrazima emocija i melodramatskomu koncipiranju odnosa među likovima. Premda je knjige počeo objavljivati tek 1930-ih, ostavio je iznimno bogat opus, u kojem se izdvajaju romani Na ponorima (1932), Ognjište (I–IV, 1938), Direktor Križanić, rodoljub i dobrotvor (1938), Rascvjetana trešnja (I–IV, 1939), San o sreći (I–II, 1940), Na vulkanima (I–II, 1941), Musinka (1941), te tri romana iz ciklusa Kresojića soj (Kresina, 1944., Gospodin Tome, 1944. i Hajduk, 1945), zbirke pripovijedaka Pod gorom (1930), Opanci dida Vidurine (1933), Na Veliki petak (1939) i Privor (1941), uspomene Ratno roblje (I–II, 1941–42), u kojima je opisao svoja sjećanja na I. svjetski rat, zarobljeništvo i povlačenje sa srpskom vojskom preko Albanije.
Prince, glazbenik – 1958.
Prince Rogers Nelson (Minneapolis, 7. lipnja 1958. – Chanhassen, Minnesota, 21. travnja 2016.), poznatiji samo kao Prince, bio je američki kantautor. Od 1978. godine do danas Prince je jedan od najpopularnijih i najutjecajnijih glazbenika. U početku se bavio žanrovima poput funka i soula, ali s vremenom ga počinju inspirirati i jazz, rock i hip-hop. Njegove pjesme su često vrlo seksualne i pune mašte, a kasnije se na kratko vrijeme počinje baviti i vjerskim temama. Napisao je preko tisuću pjesama, što za sebe, što za ostale glazbenike. Prince je pisao, skladao i producirao potpuno samostalno. Poznat je i po tome što je tijekom snimanja sam odsvirao većinu instrumenata. Bio je začetnik “Minneapolis sounda” kasnih 1970-ih. To je žanr koji kombinira funk rock sa synthpop-om i novim valom.
Prince
Probija se ranih 1980-ih godina uz album 1999 i pjesmu “Little Red Corvette” čiji je spot bio jedan od prvih spotova jednog crnog umjetnika na MTV-ju. Tokom ostatka osamdesetih je izbacio hitove poput “Purple Rain”, “Kiss”, “Let’s Go Crazy” i “Raspberry Beret”. U tom razdoblju je radio na tri filma u kojima je glumio glavne uloge i za koje je skladao glazbu.
Početkom 1990-ih Prince je počeo prosvjedovati protiv svojeg izdavača (Warner Bros.) tako da je izbacio gomilu albuma u kratkom roku kako bi se riješio ugovorom obvezane količine albuma koju je trebao napraviti s njima. Istovremeno mijenja svoje ime u “Love Symbol #2” zbog čega dobiva nadimak “The Artist” ili “The Artist Formerly Known as Prince” (skraćeno AFKAP). Nakon što je napravio svoj zadnji album za Warner Bros. (Chaos and Disorder) Prince izdaje album Emancipation čiji se naslov albuma odnosi na njegovo oslobođenje.
Tokom 2000-ih izbacuje kritički priznate albume poput Musicology i 3121. Prince je 2007. održao koncert tokom poluvremena 41. Super Bowl-a na pozornici u obliku njegovog simbola.
Izrael okupirao Jeruzalem -1967.
Jerusalem
Na današnji dan 1967. godine uspjela je izraelska vojska osvojiti od Arapa povijesno središte Jeruzalema. Izrael je još 1950. proglasio Jeruzalem svojim glavnim gradom, što je ušlo u izraelsko zakonodavstvo 1980. godine.
U zapadnom Jeruzalemu nalazi sjedište predsjednika, predsjednika vlade, Kneset (izraelski parlament), i gotovo sva ministarstva (jedino je ministarstvo obrane u Tel Avivu).
Rezolucija 478 Vijeća sigurnosti određuje da je izraelska odluka od 1980. ništavna, te poziva sve države da veleposlanstva zadrže u Tel Avivu. Samo su dvije države uspostavile veleposlanstva u Jeruzalemu. Američki predsjednik Donald Trump 6. prosinca 2017. godine priznao je Jeruzalem kao glavni grad Izraela.
Henry Miller, književnik – 1980.
Henry Miller
Henry Valentine Miller (New York, New York, 26. prosinca. 1891. – Pacific Palisades, Kalifornija 7. lipnja 1980.), američki književnik i slikar.
Počeo je pisati tek s 40 godina, kada je bio potpuno slobodan. Na osobiti je način opisivao seksualne pustolovine ljudi, a često spominje i alkohol te ateizam.
Zabranjivan i ocrnjivan u domovini. Više godina proveo boemski u Parizu i tamo objavio svoje najpoznatije knjige, dugo zabranjivane u SAD: Rakova obratnica, Jarčeva obratnica i Crno proljeće.
Poginuo Dražen Petrović – 1993.
Hrvatski košarkaški reprezentativac, jedan od najboljih svjetskih košarkaša, “košarkaški Mozart”, Dražen Petrović poginuo je 7. lipnja 1993. godine u teškoj prometnoj nesreći u blizini njemačkog grada Ingolstadta
Automobil, kojim je upravljala Draženova djevojka, manekenka Klara Szalatzy, zabio se u kamion-tegljač koji je probio zaštitnu ogradu na sredini autoceste i prepriječio se preko sva tri traka suprotnog smjera. S Draženom i Klarom u automobilu je bila i turska košarkašica Hilal Edebal. Dražen Petrović preminuo je na mjestu nesreće, dok su Klara i Hilal teško ozlijeđene. Dan ranije Dražen je u Poljskoj, na kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, za hrvatsku reprezentaciju postigao 30 koševa. Njegov život tragično je okončan u 29. godini. Posljednje počivalište Dražena Petrovića nalazi se na zagrebačkom Mirogoju.
Dan sladoleda
Dan sladoleda
Današnji dan posvećen je jednom od najpopularnijih okusa sladoleda. Kulinarski povjesničari vjeruju da je baza za prve sladolede bila voće, ali do 18. stoljeća, vanilija i čokolada su već bile prilično uobičajene za izradu sladoleda. Bilo da ga više volite u kornetu, zdjelici, ili u obliku shake-a, uživajte u porciji čokoladnog sladoleda.
……
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org
