NA DANAŠNJI DAN: Marijan Getaldić, Robert Frangeš-Mihanović, Vlaho Paljetak, Franjo Šeper, Mahatma Gandhi, Viktor Vida, Marcel Duchamp, Šime Đodan, Dan nenasilja
Marijan Getaldić, matematičar i fizičar – 1586.
Prvi hrvatski matematičar europskog formata. Kao datum rođenja Marina Getaldića (lat.
Ghetaldus) uzima se 2. listopada 1568. godine.
Osnovno obrazovanje dobio je od franjevaca. Učitelj mu bijaše svećenik Ivan Šimunov, koji je podučavao djecu gramatici i pismenosti. Getaldić je je savršeno ovladao latinskim jezikom kojim se služio kao drugim materinskim jezikom.
Gimnaziju je Getaldić završio vjerojatno 1588. godine kada je kao punoljetni vlastelin postao član Velikog vijeća.
Marijan Getaldic
God. 1595. otišao je s M. Gučetićem u London kako bi pomogao u sređivanju ostavštine. S istim ciljem otputovao je u Antwerpen 1597., gdje je ostao do 1599. Ondje je učio matematiku kod francuskoga matematičara Michela Coigneta i dobio prve poticaje za znanstveni rad. Nakon toga putovao je u Francusku, radi sređivanja poslova oko iste ostavštine, i u Parizu upoznao F. Viètea. Taj susret bio je presudan za njegov rad u matematici. U Italiji je upoznao G. Galileija, s kojim se poslije i dopisivao. U Dubrovnik se vratio 1601., a onda putovao u Italiju kako bi tiskao prve svoje znanstvene radove. Ondje je upoznao njemačkog matematičara i astronoma Christophorusa Claviusa i austrijskoga astronoma Christopha Grienbergera s kojima se poslije dopisivao. God. 1603. vratio se u Dubrovnik, gdje se bavio optikom i u Betinoj špilji izvodio pokuse s paraboličnim zrcalima. God. 1606. bio je jedan od dvojice poklisara koji su odnijeli godišnji danak Dubrovačke Republike sultanu u Carigrad.
Bavio se praktičnom primjenom matematike u rješavanju geodetskih problema. Tako je, primjerice, određivao geografsku širinu Carigrada i Dubrovnika, a posebno je zanimljiv njegov pristup određivanju volumena Zemlje. Za njegovo je rješenje predložio vlastitu, čisto geodetsku metodu, objavljenu posmrtno u djelu O analitičkom i sintetičkom u matematici (De resolutione et compositione mathematica, 1630), koja ne obuhvaća astronomska mjerenja. Iako ta metoda danas nema praktične vrijednosti, važna je zbog svoje originalnosti, a u usporedbi sa sličnim metodama onoga doba dala bi najtočniji rezultat.
Robert Frangeš-Mihanović,– 1872.
Frangeš-Mihanović, Robert, hrvatski kipar (Srijemska Mitrovica, 2. X. 1872 – Zagreb, 12. I. 1940). Završio Obrtnu školu u Zagrebu 1889., školovanje nastavio u Beču na Umjetničko-obrtnoj školi 1889–94., potom na Umjetničkoj akademiji 1894/95. Usavršavao se u Parizu 1900/01. gdje se družio s A. Rodinom i M. Rossom. Bio je nastavnik na Obrtnoj školi u Zagrebu 1895–1907. i profesor kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu 1907–40. Jedan od pokretača i organizatora likovnoga života u Zagrebu na prijelazu iz XIX. na XX. st. Sudjelovao u osnutku Društva hrvatskih umjetnika (1897), udruženja Lada (1904) i Umjetničke akademije (1907), uz koju je utemeljio ljevaonicu bronce i doveo prve ljevače. Bio je član JAZU (danas HAZU), Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademije znanosti i umjetnosti u Pragu. Uz R. Valdeca utemeljitelj modernoga hrvatskoga kiparstva.
Robert Frangeš Mihanović
Njegove medalje i plakete s figuralnim i animalističkim motivima (Bik Herkul, 1899. i Puran, 1904; Vinogradari, 1900. i Kopač, 1906) označili su početak hrvatskoga medaljarstva. Oblikovao je sitnu plastiku (Stidljivost, 1902; Bijeg u Egipat, 1906; Otmica Europe, 1907), portrete (V. Lisinski, 1895), poprsja (Antun Mihanović, 1908., Klanjec; Antun i Stjepan Radić, 1936., Trebarjevo). God. 1897. za Osijek je izradio spomenik palim vojnicima Šokčevićeve 78. pukovnije – Umirućeg ratnika, koji je uz kompoziciju Filozofija iz 1897. (u zgradi Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ul. 10 u Zagrebu) najraniji primjer impresionizma u hrvatskome kiparstvu. Najmonumentalnije njegovo djelo je konjanički spomenik Kralj Tomislav 1928–38 (postavljen 1947. u Zagrebu). Izveo nadgrobne spomenike na groblju u Varaždinu (Spomenik smrti na grobnici obitelji Leitner, 1906) i Mirogoju (Radnik na grobnici obitelji Müller, 1935). Radio arhitektonsku figuralnu plastiku na zagrebačkim zgradama (reljefi Filozofija, Teologija, Medicina i Justicija, 1912., na bivšoj zgradi Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Marulićev trg; Rad i Zdravlje, 1927., na zgradi u Mihanovićevoj ul. 3). U svojem razvoju prešao je faze od akademizma, simbolizma do modernizma, tj. najranijih primjera impresionizma u hrvatskom kiparstvu, a u punoj zrelosti ostvario je vlastiti izraz u slobodnoj realističkoj modelaciji lika. Bavio se umjetničkom obrtom.
Vlaho Paljetak, šansonjer 1893.
Vlaho Paljetak
Hrvatski šansonijer i skladatelj Vlaho Paljetak rođen je 7. kolovoza 1893. godine u Dubrovniku. Završio je učiteljsku školu u Arbanasima te radio kao učitelj u Hvaru i Visu, a usporedno je učio pjevanje i violinu, te kao samouk gitaru.
Preko Splita, gdje je neko vrijeme bio član malog orkestra koji su vodili Jakov Gotovac i Ivo Tijardović, stigao je u Zagreb. Želio je postati operni tenor. Slučaj je htio da je u Zagrebačkoj operi bilo slobodno mjesto šaptača, a Vlahu je bio potreban stalni posao.
Nastupao je pjevajući uz gitaru svoje popijevke i šansone, skladane često na vlastite tekstove. Snimio je šezdesetak popijevki, od kojih su najpopularnije: Ajme meni, Na Jadranu plavom, Od one divne noći, Pod starim čempresom, Adio Mare, Popevke sem slagal, Fala, a Marijana (koautor S. Šišić) stekla je svjetsku popularnost. Umro je u Zagrebu 2. listopada 1944.
Franjo Šeper, zagrebački nadbiskup – 1905.
Mahatma Gandhi – 1948.
Indijski vođa nacije koji se izborio za nezavisnost Indije putem nenasilne revolucije Mohandas Karamchand Gandhi, znan i kao Mahatma Gandhi, rođen je u hinduskoj obitelji u mjestu Porbandar u današnjoj državi Gujarat dana 2. listopada 1869. godine.
CREATOR: gd-jpeg v1.0 (using IJG JPEG v62), quality = 100
Studirao je pravo na sveučilištu u Londonu. Bio je vođa indijskog nacionalizma u britanskoj koloniji Indiji. Vodio je Indiju u neovisnost nenasiljem i borbom za ljudska prava i slobodu. Njegova učenja postala su i ostala inspiracija nenasilnim pokretima u drugim dijelovima svijeta. 30. siječnja 1948. godine napao ga je i usmrtio hindu fanatik.
Njegova je smrt diljem svijeta doživljena kao katastrofa. Njegov rođendan, 2. listopada, slavi se u Indiji kao nacionalni praznik Gandhi Jayanti, a u svijetu kao Međunarodni dan nenasilja.
Viktor Vida, hrvatski književnik – 1960.
Viktor Vida
Viktor Vida (Kotor, 2. listopada 1913. – Buenos Aires, 25. rujna 1960.), hrvatski književnik. Rodom Hrvat.
Diplomirao je u Zagrebu povijest južnoslavenske književnosti i talijanski jezik s književnošću. Od 1943. radi u Rimu kao član uredništva Agenzia Giornalistica Italo-Croata, a početkom 1948. seli u Argentinu. Prve pjesme objavio je u nikšićkoj Slobodnoj misli, a potom nastavlja objavljivati u zagrebačkom Savremeniku te u Hrvatskoj reviji što su je u Buenos Airesu pokrenuli Vinko Nikolić i Antun Bonifačić. Pjesme su mu u tradiciji A.G. Matoša i Tina Ujevića, s intimističkim ugođajem.
Smatra se jednim od najznačajnijih hrvatskih pjesnika u emigraciji.
Marcel Duchamp, slikar 1968.
Marcel Duchamp
Henri-Robert-Marcel Duchamp (Blainville, 28. srpnja 1887. – Neuilly, 2. listopada 1968.), francusko-američki slikar, kipar, šahist i spisatelj, čiji se rad najčešće povezuje s dadaizmom i konceptualnom umjetnošću. Duchamp se zajedno s Picassom i Matissom smatra najrevolucionarnijim umjetnikom koji je promijenio poimanje likovne umjetnosti u drugom desetljeću 20. stoljeća.
Neko vrijeme polazio parišku Académie Julian. U početku je bio pod utjecajem impresionizma, a zatim kubizma i futurizma. Od 1913. razvijao je estetski nihilizam izrađujući djela od već gotovih proizvoda. Najpoznatije djelo te vrste mu je Fontana, tj. pisoar koji je potpisao kao umjetničko djelo.
Šime Đodan
, ekonomist – 2007.
Đodan, Šime, hrvatski ekonomist i političar (Rodaljice kraj Benkovca, 27. XII. 1927 – Dubrovnik, 2. XII. 2007). Diplomirao 1960. na Pravnom fakultetu, a doktorirao 1965. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1961. predavao političku ekonomiju na zagrebačkom Pravnom fakultetu, od 1967. docent. Član predsjedništva i gospodarski tajnik Matice hrvatske (1967–71). Kao sudionik Hrvatskoga proljeća osuđen na 6 godina zatvora. Od 1981. viši znanstveni suradnik i znanstveni savjetnik u Institutu za javne financije, a od 1991. znanstveni savjetnik i redoviti profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu. Saborski zastupnik (1990–95), ministar obrane (1991), potpredsjednik Matice hrvatske (1991–92) te član predsjedništva HDZ-a. Objavio više knjiga i studija o robnoj proizvodnji, gospodarskom razvoju i djelovanju zakona vrijednosti te ekonomskom položaju Hrvatske. Glavna djela: Zakon vrijednosti i odnos tržišta i plana (1969), Ekonomska politika Jugoslavije (1970), Evolucija gospodarskog sustava SFRJ i ekonomski položaj Hrvatske (1971., engl. izd. 1973), Yugo-tragedija (1990), Hrvatsko pitanje 1918–1990 (1991), Humani kapital i progres (1995), Borba za Hrvatsku (1998).
Dan nenasilja
Na rođendan najpoznatijeg „nenasilnika” na svijetu, Mahatma Gandhija, obilježava se od 2007. odlukom Ujedinjenih naroda Međunarodni dan nenasilja. Gandhi je bio prvi čovjek u povijesti koji je proširio princip nenasilja od pojedinca do društvene i političke razine. Njegovo ime sinonim je za životno držanje koje je odlučujuće promijenilo smjer povijesti i koje još i danas ima utjecaja na milijune ljudi.
…..
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža; http://www.enciklopedija.hr; Prolexis
