NA DANAŠNJI DAN: Krbavska bitka, Luigi Galvani, Lav Nikolajevič Tolstoj, Gustav Janeček, Goran Višnjić, Mao Ce-Tung, Luka Modrić

Created with GIMP Created with GIMP

Krbavska bitka – 1493.

Dana 9. rujna 1493. zbila se Krbavska bitka, u kojoj je izginuo ‘…cvijet hrvatskog plemstva…’ u bitci s Turcima.

Krbavska bitka

Bosanski sandžak-beg Hadum Jakub-paša porazio je hrvatsku feudalnu vojsku pod zapovjedništvom bana Emerika Derenčina. Bitka je bila posljednji pokušaj bosanskog ili hrvatskog plemstva da se samostalno, bez pomoći ugarskog ili nekog drugog stranog vladara odupru Turcima.

Krbavska je bitka označila propadanje cjelovitosti hrvatskih zemalja, jer nakon Krbavske bitke Hrvatska nije više zemljopisno skladna, kao što je zapravo bila u 14. i 15. stoljeću. Po mnogim autorima ova se bitka smatra početkom Stogodišnjeg rata Hrvatskog Kraljevstva i Osmanskog Carstva.

Luigi Galvani, fizičar1737.

Luigi Galvani (Bologna, 9. rujna 1737. – Bologna, 4. prosinca 1798.), talijanski fizičar.

Krajem 18. stoljeća, talijanski liječnik i astronom Luigi Galvani svojim čuvenim eksperimentom sa žabljim kracima postavlja temelj elektrokemije.

Luigi Galvani

Svojim radom ˝De Viribus Electricitatis in Motu Musculari Commentarius˝ (latinski naziv za „O efektu elektriciteta na gibanje mišića“ ) 1791. godine uvodi pojam ˝nervo-električnih tvari˝ u biološke sustave.

U svom radu, Galvani zaključuje da životinjsko tkivo sadrži do tada zanemarivanu životnu silu, koju je nazvao ˝životinjski elektricitet˝, a koja je odgovorna za aktivaciju živaca i mišića u kontaktu s metalom.

Smatrao je da je ta nova sila još jedna vrsta elektriciteta pored ’˝prirodnog˝, kojeg proizvodi munja ili električna jegulja i ˝umjetnog˝ dobivenog trenjem (npr. statički elektricitet).

Galvanijevi su suradnici većinom podržali njegove stavove, međutim Alessandro Volta odbacuje ideju ˝životinjskog električnog fluida˝, tvrdnjom da žablji kraci reagiraju zbog razlika u metalu, što Galvani opovrgava izazivanjem mišićne reakcije s dva komada istog metala.

Lav Nikolajevič Tolstoj – 1828.

Lav Nikolajevič Tolsto

Lav Nikolajevič Tolstoj Jasnaja Poljana, pokrajina Tula, 9. rujna 1828. – Astapovo, 7. studenog 1910.), ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca.

Tolstoj je bio zagovornik slobodnjačkog kršćanskog anarhizma koji se, po njegovim riječima, temeljio na onome što je rekao Isus Krist umjesto na crkvenim naukama, stoga je i poricao Isusovo božanstvo, rođenje od djevice i uskrsnuće.

Tolstoj je također bio uvjereni pacifist i vegetarijanac.

 

Gustav Janeček, kemičar – 1929.

Gustav Janeček, utemeljitelj hrvatske kemije, umro je u Zagrebu na današnji dan 1929. godine.

Gustav Jniček

Studirao je farmaciju i kemiju u Pragu, gdje je doktorirao 1875., habilitirao je na Tehničkoj visokoj školi u Beču 1897. Iste godine prelazi na Mudroslovni fakultet u Zagrebu kao izvanredni profesor. Od 1881. redoviti je profesor.

Punih 45 godina bio je predstojnik Kemijskog zavoda i u tri mandata dekan Fakulteta.

Utemeljitelj je suvremenog kemijskog studija u Hrvatskoj. Zaslužan je za izgradnju dvaju kemijskih zavoda i osnivanje Farmaceutskog tečaja (preteča današnjeg Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta).

Redoviti je član JAZU i predsjednik od 1921. do 1924. Objavio je udžbenike iz fizikalne, organske, analitičke, farmaceutske i forenzične kemije. Osnovao je veletrgovinu lijekovima Isis (poslije Medika) i tvornicu Kaštel u Karlovcu 1921. (preteča Plive).

Ulica u Ivanjoj Reki od 1993. nosi njegovo ime.

Goran Višnjić, glumac – 1972.

Goran Višnjić

Goran Višnjić (Šibenik, 9. rujna 1972.), hrvatski glumac. Glumac koji se pojavljuje u mnogim američkim filmovima i serijama. Kao studenta na drugoj godini akademije zapazio ga je profesor Joško Juvančić i ponudio mu ulogu Hamleta u predstavi koju je postavljao na Dubrovačkim ljetnim igrama. Višnjić se proslavio tom ulogom. Njegova najzapaženija uloga bila je ona doktora Luke Kovača u hit televizijskoj seriji Hitna služba (ER).Prije Hitne službe, Višnjić je glumio manje uloge u filmovima Mirotvorac (The Peacemaker), Dobrodošli u Sarajevo (Welcome to Sarajevo) i Practical Magic. 1998. godine pojavio se u Madonninom glazbenom video spotu za pjesmu The Power of Good-Bye, što ga je lansiralo u holivudske filmske vode. Pridružio se ekipi Hitne službe na snimanju šeste sezone (krajem 1999.), a danas (2008.) je njen glavni glumac.

Mao Ce-Tung – 1976.

Mao Ce-Tung bio je kineski političar, vojskovođa, revolucionarni vođa i državnik koji se smatra najvažnijom ličnošću u modernoj kineskoj povijesti i jednom od najvećih ličnosti 20. stoljeća. Tijekom njegove vladavine, ubijeni su deseci milijuna ljudi tjekom političkih progona diktatorske vlasti te od poslijedica i zabluda ekonomske politike.

Mao Ce-tung tako je nakon više od jednog vijeka prvi put uspio sve kineske teritorije staviti pod jednu vlast i okončati građanske ratove, ustanke i revolucije. Godinu dana kasnije uspješna je kineska intervencija u Korejskom ratu povećala prestiž mlade države. Prvih devet godina pod Mao Ce-tungom također su zapamćene po uvođenju niza reformi – pojednostavljanju kineskoga pisma u svrhu povećanja pismenosti, zaustavljanju inflacije i agrarnoj reformi.

Mao Ce-Tung

No, sva su ta dostignuća zasjenjena ekonomskom katastrofom u koju se pretvorio Veliki korak naprijed. Nešto kasnije NR Kina odmetnula se od svog tradicionalnog saveznika SSSR-a i postala jednom od najizoliranijih država svijeta. Pod Mao Ce-tungom Kina je stvorila i testirala nuklearno oružje i tako postala velikom svjetskom silom.

U nastojanju da suzbije opoziciju svojoj vlasti, Mao je godine 1966. pokrenuo kulturnu revoluciju koja je dovela do općeg ekonomskog i društvenog kaosa. Kaos je zaustavljen tek nekoliko godina kasnije. Kult ličnosti koji je započeo za Maovog života nastavljen je u NR Kini i nakon njegove smrti 9. rujna 1976. Dok ga se u Kini smatra najvećim nacionalnim junakom, dotle ga u ostatku svijeta, pogotovo među protukomunističkom javnošću, smatraju jednim od najvećih zlotvora 20. stoljeća. S druge strane, mnogi njegovu revolucionarnu strategiju smatraju jednim od najblistavijih primjera vojne teorije.

Luka Modrić, hrvatski nogometaš – 1985.

Luka Modrić je rođen 9. rujna 1985. Hrvatski je profesionalni nogometaš i hrvatski nogometni reprezentativac koji trenutačno igra za španjolski nogometni klub Real Madrid. Nogometnu karijeru započeo je u mlađim uzrastima NK Zadra, da bi 2000. godine prešao u NK Dinamo gdje je, preko posudbi u Zrinjskom iz Mostara i Interu iz Zaprešića, izborio mjesto u prvih jedanaest zagrebačkih plavih.

Luka Modrić

Sa Dinamom je uzastopce osvojio tri naslova državnoga prvaka (2006., 2007. i 2008.) te dva naslova pobjednika Hrvatskog nogometnog kupa (2007. i 2008.). Tomu je pridodao i jedan osvojeni Superkup iz 2006. godine. Također je dobitnik godišnje nagrade Sportskih novosti za najboljeg igrača Prve hrvatske nogometne lige, koja mu je dodijeljena 2008. godine. Dobitnik je i nagrade za najveću nadu hrvatskoga nogometa koju mu je 21. prosinca 2004. godine udijelio Večernji list. 15. svibnja 2008. godine prodan je engleskom prvoligašu Tottenham Hotspuru za 16,5 milijuna funti, čime je izjednačio rekordni iznos koji je klub prethodno platio za napadača Darrena Benta. Prvi značajan uspjeh s londonskim klubom napravio je već u svojoj prvoj sezoni kada je Tottenham izgubio finalnu utakmicu engleskog Liga kupa od Chelseaja nakon izvođenja jedanaesteraca. Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju nastupio je na Svjetskom prvenstvu 2006. godine u Njemačkoj, Europskom prvenstvu 2008. godine u Austriji i Švicarskoj, te na Europskom prvenstvu 2012. u Poljskoj i Ukrajini. 27. kolovoza 2012. godine Modrić je potpisao petogodišnji ugovor s Realom, a debitirao je tri dana kasnije u utakmici španjolskog Superkupa protiv Barcelone.

Zoran Tadić, režiser – 2007.

Tadić, Zoran, hrvatski filmski i televizijski redatelj, scenarist i kritičar (Livno, BiH, 2. IX. 1941 – Zagreb, 9. IX. 2007). Odrastao je u Zagrebu, gdje je studirao komparativnu književnost i jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu i gdje je od 1990. predavao filmsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti (od 2004. redoviti profesor).

Zoran Tadić

Pripadnik naraštaja tzv. hičkokovaca, počeo je 1960-ih objavljivati filmske kritike i eseje, kad je bio i zamjenik glavnog urednika Studentskog lista. Kasnije kolumne i eseji, pisani za Hrvatsko slovo i Vijenac 1990-ih i 2000-ih, djelomice su skupljeni u knjigama Sto godina filma i nogometa (2003) i Ogledi o hrvatskom dokumentarcu (2009). U kinematografiji djeluje od 1967., isprva kao asistent režije (asistent je režije i suscenarist filma Slučajni život Ante Peterlića 1969). Redateljsku karijeru započeo je kolažnim filmom Hitch… Hitch… Hitchcock (1969), kojim je iskazao generacijsko divljenje opusu Alfreda Hitchcocka.

Uslijedio je niz kratkometražnih dokumentarnih filmova kojima je dao asketski i minimalistički prikaz individualnih sudbina na dalmatinskom kršu (Poštar s kamenjara, 1971; Druge, 1972; Pletenice, 1974; Dernek, 1975). S Brankom Ivandom realizirao je snimke studentskoga štrajka 1971., koje su zaplijenjene (film je dovršen i prikazan 2000. pod naslovom Poezija i revolucija – studentski štrajk 1971). Potom režira na televiziji, npr. TV film Liberanovi (1979), dvije samostalne epizode ratne serije Nepokoreni grad (72-96 i Čovjek u sjeni, 1982) te popularnu dječju seriju Ne daj se, Floki! (1985., premontirana u film 2000). Njegov televizijski film Dobri duh Zagreba, snimljen prema istoimenoj kratkoj priči Pavla Pavličića, bio je 1981. prikazan u kinima pod naslovom Ritam zločina; tim je djelom, koje se smatra najboljim hrvatskim filmom 1980-ih, Tadić započeo ciklus dugometražnih igranih filmova koji još čine Treći ključ (1983), San o ruži (1986), Osuđeni (1987), Čovjek koji je volio sprovode (1989) i Orao (1990). Svi pripadaju žanru trilera (čime se nametnuo kao predvodnik tzv. hrvatskoga žanrovskog filma 1980-ih), odlikuje ih sveprisutna tjeskoba i osjećaj nemoći, metafizička podloga, fantastični elementi i mogućnost alegorijskoga tumačenja (kao slika hrvatskog društva u kasnome socijalizmu), a Orao se ističe i modernističkom strukturom. Film Treća žena (1997) obradba je filma Treći čovjek Carola Reeda (1949), pri čemu su likovima obrnuti spolovi. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2005).

…..

izvori:

Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr; Wikipedija, https://hr.wikipedia.org

Hrvatska
Vremeplov