NA DANAŠNJ DAN: Juraj Habdelić, Anders Celsius, Andrija Palmović, Bruce Lee, Jimi Hendrix, Ivan Generalić, Vale Vouk, dan dramskog odgoja
Juraj Habdelić, hrvatski književnik – 1609.
Hrvatski književnik, jezikoslovac i isusovac Juraj Habdelić rođen je u Starim Čičama 27. studenog 1609., od roditelja Boldižara (Baltazara) Habdelića i Margarite Kraljić. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, filozofiju u Grazu i teologiju u Trnavi, te je službovao kao nastavnik u Rijeci, Varaždinu i Zagrebu gdje je postao rektorom Isusovačkoga kolegija i upraviteljem sjemeništa. U vrijeme njegova rekotoravanja gimnaziju je polazio književnik i povjesničar Pavao Ritter Vitezović koji će na svojevrstan način nastaviti Habdelićev jezikoslovni rad, ali na drukčijim zasadama od onih što ih je pripisivala isusovačka gimnazija. Kršćanski moral je glavna tema Habdelićevih književnih razmišljanja. Njegova knjiga “Prvi otca našeg Adama greh”, koja sadrži 1200 stranica, a tiskala ju je Kongregacija za propagandu vjere, slika je čovjekova pada i sklonosti grijehu. Bez osobita lingvističkoga znanja, a pišući za školske potrebe, Habdelić je sastavio hrvatsko-latinski rječnik. Umro je u Zagrebu 27. studenog 1678.
Anders Celsius, švedski fizičar i astronom – 1701.
Anders Celsius, rođen u Uppsali 27. studenog 1701., poznati je švedski fizičar i astronom.
Uveo je podjelu na 100 stupnjeva termometarske ljestvice, po njemu nazvane Celzijusovom ljestvicom.
Godine 1736. godine sudjelovao je u ekspediciji koja je izmjerila luk meridijana i prvi je uočio djelovanje polarne svjetlosti na magnetsku iglu.
Palmović Andrija, pjesnik – 1847.
Palmović, Andrija, hrvatski pjesnik (Rasinja kraj Koprivnice, 27. XI. 1847 – Zagreb, 10. II. 1882). Započeo studij bogoslovije u Zagrebu.
Zaredio se 1871. te idućih deset godina služio kao kapelan u zagorskim selima. Napisao je pedesetak pjesama, među kojima se ističu Sonetni vijenac (1874) u slavu domovine, ispjevan trohejskim dvanaestercima, tročlani ciklus Zagorske elegije (1877) i elegična pjesnička pripovijest Zora Veronika Zrinska (1878). Pisao je i balade i romance.
Pjesme mu je posmrtno sabrao i izdao F. Folnegović 1883. Palmović pripada pjesničkomu naraštaju (R. Jorgovanić, L. Vukelić, Đ. Arnold, A. Harambašić) koji se etablirao u Viencu 1870-ih pod Šenoinim patronatom, ali se zbog prerane smrti (Jorgovanić, Vukelić) nije uspio do kraja profilirati i afirmirati. U tom je desetljeću Palmović osebujan po nastojanju da eklektički pomiri stečevine europske romantičke osjećajnosti, folklorne pjesme i klasicističke književne topose. Tematski svjetovi vezani su ponajviše uz domoljubne i ljubavne motive, u skladu s devetnaestostoljetnom hrvatskom lirskom konvencijom. Opisuje gotovo cjelokupni hrvatski nacionalni prostor (Zagorje, Pokuplje, Posavina, Poljica, Dubrovnik, Bosna). Filološki usmjereni kritičari zamjerali su mu upotrebu arhaizama, neologizama i provincijalizama. Inovativan je na metričkom planu; uz Šenou, I. Trnskoga i F. Markovića, jedan je od autora koji su izveli akcenatsku reformu hrvatskoga stiha.
Nikola Milićević, književnik – 1922.
Milićević, Nikola, hrvatski književnik i prevoditelj (Zvečanje kraj Omiša, 27. XI. 1922 – Zagreb, 1. III. 1999). Studij jugoslavistike završio 1953. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1965. doktorirao. Radio je kao novinar, lektor, književni kritičar Vjesnika, lektor hrvatskog jezika u Bordeauxu i profesor na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Bio je član uredništva časopisa Krugovi i redoviti član HAZU.
Prvu zbirku (dječjih) pjesama objavio je 1952 (Zlatna grana), a generacijski nastupio 1953. zajedničkom zbirkom Pod ravnodušnim zvijezdama sa S. Novakom i V. Pavletićem. Zbirke Obećanja žute zore (1956) i Snijeg i crna ptica (1964) obilježile su ga kao pjesnika određenoga zavičajnom tematikom. I zbirke Prah zemaljski (1974), Nepovrat (1984) i Pjesme iz tišine (1994) objavio je u širim vremenskim rasponima, postupno izgradivši dosljednu poetiku, koja ga je učinila prepoznatljivim imenom hrvatskog pjesništva druge polovice XX. st., a koju određuju prožetost tradicionalizma i suvremenosti, klasične kulture i pučke mediteranske baštine, melankolije i egzistencijalne tjeskobe. Sličan senzibilitet očituje se u njegovu prijevodnom radu, usmjerenome većinom na prepjeve i antologije (Antologija svjetske ljubavne poezije, 1968; Zlatna knjiga španjolske poezije, 1972; Antologija evropske lirike od srednjeg vijeka do romantizma, 1974; Izabrani prepjevi, 1997). Prevodio je s engleskoga, francuskoga, latinskoga, portugalskoga, ruskoga, talijanskog, a napose sa španjolskog jezika.
Bruce Lee, glumac i majstor borilačkih vještina – 1940.
Dana 27. studenog 1940. rođen je Bruce Lee, glumac i majstor borilačkih vještina. Bruce Lee, rođen u San Franciscu 27. studenog 1940., bio je glumac i majstor borilačkih vještina, koji je razvio sistem borilačke vještine, odnosno koncept samoobrane ‘Jeet kune do’. U filmovima glumi od malih nogu te je tako zabilježeno da je svoju prvu ulogu ostvario kad mu je bilo manje od godinu dana u filmu ‘Golden Gate Girl’. Tijekom svoje filmske karijere snimio je više od 30 filmova te izvršio ogroman uticaj na žanr borilačkih filmova. Iako je službeni uzrok njegove smrti edem na mozgu, postoje i mnoge teorije zavjere koje sugeriraju da njegova smrt nije bila prirodna. Njegovi filmovi se i danas prikazuju, a on je i dalje ikona popularne kulture, nadahnuće ne samo mnogobrojnim mladima, nego i filmašima, reperima, dizajnerima. Na njegov grob u Seattleu netko svaki dan stavlja svježe cvijeće, a biografija ‘The Bruce Lee Story’ (Priča o Bruceu Leeju), koju je napisala njegova udovica Linda Lee, doživjela je već 14 izdanja.
Jimi Hendrix, američki glazbenik – 1942.
Dana 27. studenog 1942. rođen je Jimi Hendrix, jedan od najpopularnijih glazbenika u povijesti rocka. James Marshall Hendrix ‘Jimi’ Hendrix bio je američki glazbenik. Legenda rock glazbe i gitaristički genij. Bio je pionir, inovator i samouki ljevoruki gitarist koji je presudno utjecao na rock, blues, jazz, soul, R&B i druge glazbene stilove. Učio je svirati nadahnut glazbenicima kao što su B.B. King, Muddy Waters, Robert Johnson i Chuck Berry. Na poziv producenta i menadžera Chasa Chandlera (bivši basist sastava The Animals), odlazi u London, gdje započinje svoju povijesnu karijeru s basistom Noelom Reddingom i bubnjarom Mitchom Mitchellom. Nakon Hendrixove smrti izdani su brojni kompilacijski, studijski i koncertni albumi s njegovim neobjavljenim materijalom. Preminuo je 18. rujna 1970. godine u Londonu.
Ivo Lola Ribar, hrvatski političar – 1943.
Dana 27. studenog 1943. na Glamočkom polju u BiH poginuo je Ivo Lola Ribar, hrvatski političar, partizanski dužnosnik i narodni heroj Jugoslavije. Rođen je u Zagrebu, osnovnu školu pohađao je u Karlovcu i nastavio u Beogradu, a gimnaziju završio u Beogradu. Jedno vrijeme je živio i u Đakovu, o čemu svjedoči spomen-ploča u Ulici Ante Starčevića. Studirao je Pravni fakultet u Beogradu i političku ekonomiju u Ženevi. Za vrijeme studija pristupio je komunističkoj omladini te 1937. vodi omladinsku komisiju CK KPJ, a od 1937. je sekretar CK SKOJ-a i na toj dužnosti ostat će sve do svoje smrti. Kao član CK KPJ i Vrhovnog štaba sudjelovao je u organiziranju partizanskog pokreta. Bio je blizak suradnik Josipa Broza, a u listopadu 1943. određen je za šefa prve partizanske vojne misije u stožeru savezničkog zapovjedništva za Sredozemlje, ali je poginuo netom prije polijetanja zrakoplova za Kairo.
Vale Vouk, botaničar – 1962.
Vale Vouk (Gospić, 21. veljače 1886. – Zagreb, 27. studenog 1962.), hrvatski botaničar slovenskog porijekla. Potječe iz obitelji farmaceuta, porijeklom iz Slovenije. Njegov rođak Valentin Vouk, otvorio je prvu ljekarnu u Lici 1865. godine. Maturirao je na gospićkoj gimnaziji 1909. godine, a diplomirao je i doktorirao u Beču. Od 1913. do 1956. uz kraći prekid za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je profesor anatomije i fiziologije na Sveučilištu u Zagrebu te upravitelj Botaničkog zavoda i vrta. Pridonio je osnivanju Oceanografskog instituta u Splitu 1930., obnovi Instituta za biologiju mora u Rovinju i Dubrovniku te je organizirao arboretum u Trstenu. Bio je članom JAZU-a od 1920. godine.
Ivan Generalić, hrvatski slikar – 1992.
Dana 27. studenog 1992. u Koprivnici je umro Ivan Generalić, hrvatski slikar. Ivan Generalić bio je hrvatski naivni slikar. Začetnik je suvremene hrvatske naivne umjetnosti, središnja osoba i mentor druge generacije hlebinske slikarske škole. Samostalno je izlagao u Parizu i Bruxellesu, Baden-Badenu, Baselu, Bratislavi, Šangaju, Pekingu, Tokiju, Petrogradu, Madridu i dr. te sudjelovao na bijenalu u Sao Paulu, čime je pokrenuo međunarodnu afirmaciju hrvatske naivne umjetnosti. Pokopan je na mjesnom groblju u selu Sigetec, Općina Peteranec, gdje je živio posljednjih godina života.
Dan dramskog odgoja
Dana 27. studenog obilježava se dan dramskog odgoja. Pod dramskim odgojem danas se podrazumijeva skup metoda poučavanja i učenja koje se koriste dramskim izrazom kao čovjekovom sposobnošću kojom se on služi tijekom sazrijevanja i odrastanja. Dramski odgoj nema za svoj isključivi cilj profesionalno bavljenje dramskom umjetnošću. Dok se u dramskoj umjetnosti dramatski doživljaj svijeta pretvara u umjetnost tj. kazališni čin (ili neki drugi umjetnički oblik), u dramskom odgoju on se pretvara u organiziranu igru. Dramski odgoj pomaže u razvijanju osjećajnosti i osjetilnosti, govornih i komunikacijskih vještina, mašte, kreativnosti, otkrivanje i razvijanje sklonosti, formiranje stavova, te stjecanje i razvijanje društvene svijesti, što znači razvijanje samokritičnosti, odgovornosti, tolerancije, humanosti, razumijevanje međuljudskih odnosa, te stjecanje sigurnosti i samopouzdanja.
…..
izvori:
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr; Prolexis enciklopedija, mrežno izdanje, https://proleksis.lzmk.hr;