NA DANAŠNJI DAN: Frédéric Chopin, Papa Ivana Pavao I., Montgomery Clift, Arthur Miller, David Bohm, Vladimir Gortan, Prljavo kazalište, SAD- Hrvatska, David Bohm, Dan borbe protiv siromaštva
Frédéric Chopin, poljski skladatelj – 1848.
Frédéric Chopin
Kao veliki domoljub, trajno se družio s Poljacima u Parizu, gdje je umro na današnji dan 1849 godine. Njegova ljubav i život s književnicom George Sand postali su predmet opsežne literature. Zabilježen u povijesti glazbe kao jedan od rijetkih skladatelja čiji je opus gotovo u cijelosti posvećen samo jednom instrumentu – glasoviru. Nijedan skladatelj romantizma osim F. Liszta nije tako u potpunosti osjećao glasovir, niti mislio tako pijanistički kao Chopin.
Svoju ljubav prema Poljskoj zabilježio je i u 57 mazurki i 16 poloneza. Za glasovir je još skladao 21 nokturno, 19 valcera, četiri impromptua, četiri balade, fantaziju u f-molu, ciklus od 24 preludija op. 28, tri sonate (C-dur, b-mol i h-mol) te 24 etide
Papa Ivan Pavao I. – 1912.
Papa Ivan Pavao I
Dana 17. listopada 1912. godine u Forno di Canale (sada Canale d’Agordo) u Italiji, kao Albino Luciani, rođen je papa Ivan Pavao I., 263. nasljednik apostola Petra i papa u kolovozu i rujnu 1978.
Izabran je za papu 26. kolovoza 1978., nakon iznenadne smrti pape Pavla VI. Bio je prvi papa s dvostrukim imenom, prvi koji nije krunjen tijarom i prvi papa koji nije rabio pluralis maiestaticus – vladarsku množinu veličanstva.
Umro je 28. rujna 1978., samo 33 dana nakon izbora, od srčanog udara.
Montgomery Clift, američki glumac – 1920.
Edward Montgomery (Monty) Clift rođen je 17. listopada 1920. godine u Omahi, Nebraska, SAD. U kazalištu počinje nastupati već s trinaest godina, a kasnije s uspjehom glumi u Williamsovim i Wilderovim dramama.
Montgomery Clift
Nakon Drugog svjetskog rata posvećuje se filmu. Popularnost stječe osobito ulogama koristoljubivog udvarača Olivie de Havilland u Nasljednicima, likom siromašnog mladića kojega uspon na društvenoj ljestvici navodi na zločin u Mjestu pod suncem, te ulogom vojnika – žrtve krutoga vojničkog sistema u filmu Odavde do vječnosti. Nakon automobilske nesreće za snimanja filma Drvo života 1957. godine , podvrgao se plastičnoj operaciji lica koja je izmijenila njegov izgled, smanjila izražajnost, povećala osobnu nesređenost pa otada ne postiže većih Arthur Millerglumačkih uspjeha. Glumio je u svega 17 filmova. Umro je 1966. godine u New Yorku.
Arthur Miller, književnik – 1915.
Arthur Miller
Arthur Miller (17.10.1915., New York, SAD- 10.02.2005.,Roxbury, Connecticut), američki dramatičar, scenarist i esejist. Društveno angažirani pisac, borac protiv nasilja nad ljudskom ličnosti. Miller je često pod okom javnosti, posebice tijekom kasnih 1940-ih, 1950-ih i ranih 1960-ih, u razdoblju tijekom kojeg je svjedočio pred House Un-American Activities odbora , primio je Pulitzerovu nagradu za dramsku , a bio je u braku s Marilyn Monroe . Miller je preminuo od zatajenja srca nakon bitke protiv raka, upale pluća i zatajenja srca bolesti u svom domu u Roxbury, Connecticut . Umro je na večer 10 veljače 2005 (56. obljetnice Broadway debi Smrt trgovačkog putnika), u dobi od 89, okružen obitelji i prijateljima. Drame: Smrt trgovačkog putnika, Kušnja, Vještice iz Salema, Pogled s mosta. Roman: Neprilagođeni.
Mak Dizdar, pisac – 1917.
Dizdar, Mak (Mehmedalija), hrvatski i bošnjački pjesnik (Stolac, 17. X. 1917 – Sarajevo, 14. VII. 1971). Završio gimnaziju u Sarajevu. Radio kao novinar, službenik i urednik u novinstvu i nakladništvu, od 1952. bio profesionalni pisac. Pisao je pjesme, drame, prikaze i eseje. Priredio je nekoliko zbornika pučkoga pjesništva, starih bosanskih tekstova i antologija.
Mak Dizdar
Prva (cenzurirana) zbirka Vidovopoljska noć (1936), pod utjecajem A. B. Šimića, T. Ujevića i H. Hume, socijalno je intonirana. Erotizam i nadrealistička slikovnost obilježje su ljubavne pjesme u Plivačici (1954) i zbirci Koljena za Madonu (1963), koju karakterizira prigušeni istočnjački misticizam i melankoličan odjek sevdalinki te ljubav ujevićevski uzdignuta na razinu apsoluta. Prostor i motiv kruga zadobivaju simboličko značenje i u zbirci Okrutnosti kruga (1960), gdje egzaltirana slika svijeta i beskraja (Pustinja) ustupa mjesto dualističkomu viđenju po uzoru na bosanske patarene. U zbirkama Povratak (1958), Minijature (1965) i Ostrva (1966) Dizdar je sažeo svoje stvaralaštvo u znaku dualističke slike svijeta i potrage za smislom, a umjetnički vrhunac dosegnuo je u Kamenom spavaču (1966). Baladičnim tonom mitskoga pjevača Dizdar govori o srednjovjekovnoj patarenskoj Bosni, o tragičnoj sudbini njezina čovjeka (Zapis o zemlji, Gorčin), o svevremenskoj ljubavi (Kosara), vjeri i sumnji. Poruke sa stećaka pjesniku su samo povod za umjetničko razjašnjavanje nekih bitnih pitanja čovjekova opstanka te poprimaju opća značenja, a emblematski Kameni spavač sveopću simboliku. Pjesma Modra rijeka simbolički označava Dizdarovo uvijek prisutno shvaćanje etičkog smisla pjesničkoga čina. Dizdarov govor temelji se na arhaizmima i tradicionalnim oblicima ponavljanja. Stih mu je eliptičan a stil narativan i gnomičan s odrazima usmenoga i adžamijskog pjesništva. Koristio se jezičnim blagom pučkih molitva, tužbalica, bugaršćica, pitalica, bajalica, brojalica, legendi i predaja te bio opčinjen igrivošću i magijom anonimnoga pučkog pjevača, njegovim govornim formulama, motivima i likovima iz pučkih priča, a koristio se i biblijskim motivima.
Zanimanjem za baštinu Dizdar se uklopio u pjesništvo krugovaške generacije. Ušavši u hrvatsku književnost »vlastitom voljom i javno očitovanom odlukom« (D. Jelčić), zastupljen je u svim antologijama hrvatskoga pjesništva.
Strijeljan Vladimir Gortan – 1929.
Vladimir Gortan
Dana 17. listopada 1929. strijeljan je Vladimir Gortan, hrvatski političar, istarski omladinac i rodoljub. Gortan je rođen u mjestu Beram, kraj Pazina, 7. lipnja 1904. godine. Bio je član antifašističke organizacije TIGR (Trst-Istra-Gorica-Rijeka), koja je organizirala demonstracije protiv nasilne talijanizacije i fašističkog plebiscita u Istri. Na dan plebiscita, 24. ožujka 1929. sudjelovao je u oružanoj akciji ometanja nasilno provedenog plebiscita, pokazujući da Istra nije pacificirana i denacionalizirana. Uhvaćen je u bijegu i dugo mučen, a specijalni sud u Rimu osudio ga je na smrt strijeljanjem ne bi li tako zastrašio istarske Hrvate. Svojim hrabrim držanjem ubrzo je postao simbol nacionalne i antifašističke borbe Istre.
Prljavci na Trgu Republike- 1989.
Turneja grupe Prljavo kazalište na kojoj su promovirali album “Zaustavite zemlju” iz 1988. godine doživjela je svoj vrhunac koncertom na Trgu bana Josipa Jelačića, tadašnjem Trgu Republike, u Zagrebu. Na legendarnom koncertu, koji je trebao biti zabranjen, 17. listopada 1989. okupilo se, prema nekim procjenama, između 250 000 i 300 000 ljudi. Bio je to dotad najveći skup u povijesti hrvatskoga naroda, koji je najavio i nadolazeće događaje – raspad SFRJ i Domovinski rat.
Nogometna utakmica SAD- Hrvatska – 1990.
Međunarodna prijateljska nogometna utakmica Hrvatska – Sjedinjene Američke Države je 21. službena utakmica hrvatske nogometne reprezentacije. Unatoč tome što je odigrana u vrijeme kada Republika Hrvatska još nije proglasila svoju samostalnost, računa se kao prva utakmica u novijoj hrvatskoj povijesti.
Izbornik hrvatske reprezentacije bio je Dražan Jerković. Prvi pogodak na utakmici – a samim tim i prvi pogodak za hrvatsku reprezentaciju u novijoj povijesti hrvatskog nogometa – postigao je Aljoša Asanović u 29-oj minuti. Četiri minute poslije Ivan Cvjetković je povećao vodstvo na 2:0, a oba su pogotka postignuta uz asistenciju Marka Mlinarića. Tim je rezultatom završilo prvo poluvrijeme. U drugom je poluvremenu reprezentacija SAD-a pogotkom Troya Dayaka u 80-oj minuti utakmice ostvarila konačni rezultat 2:1. Kapetan hrvatske reprezentacije bio je Zlatko Kranjčar, a najboljim igračem utakmice bio je proglašen Marko Mlinarić kojemu je nagradu uručio doajen hrvatskoga športskoga novinarstva Mladen Delić.
David Bohm, fizičar – 1992.
David Bohm
David Bohm (20.12.1917.,Wilkes-Barre, Pennsylvania,SAD – 17.10.1992.,London, UK) bio je jedan od najistaknutijih američkih fizičara 20. st. Doktorirao je na Sveučilištu Berkeley (1943) radeći u istraživačkoj skupini pod vodstvom Roberta Oppenheimera. Nakon toga na Sveučilištu Princeton (1947–1951) blisko surađivao s Albertom Einsteinom. Zbog političkih razloga otišao u Brazil gdje je bio šef katedre za fiziku na sveučilištu u Sao Paulu (1951–1955), a zatim je bio profesor na sveučilištu u Haifi u Izraelu (1955–1957). Od 1957. živio u Velikoj Britaniji gdje je bio profesor na sveučilištima u Bristolu (1957–1961) i Londonu (1961–1983). Izabran je za člana Royal Society (1990). Jedan je od vodećih teoretičara konceptualnog utemeljenja kvantne teorije i protivnik ortodoksnog “kopenhaškog tumačenja” kvantne teorije. Bavio se i problemima prostora i vremena, filozofijom znanosti, etikom i politikom. Poznat po raspravi o tumačenju kvantne mehanike pomoću teorije “skrivenih varijabli” kojom je nastojao deterministički tumačiti kvantnu teoriju. Našao (s Y. Aharonovim) jedan tip kvantne nelokalnosti, što je dovelo do Bellova teorema. Smatrao da postoji sveobuhvatno jedinstvo svijeta i da je kvantna fizika samo manifestacija dublje stvarnosti u kojoj vlada implicitni red.
Međunarodni dan borbe protiv siromaštva
