NA DANAŠNJI DAN: Bernini, Bauer, Pearl Harbor, Oliver, Vatikanski sabor, Šolc, Gotovac, Gotovina, zrakoplovstvo

Gian Lorenzo Bernini, talijanski kipar – 1598.

Gian Lorenzo Bernini (Giovanni Lorenzo Bernini) (Napulj, 7. prosinca 1598. – Rim, 28. studenog 1680.) je bio talijanski kipar, graditelj i slikar; glavni predstavnik baroka u Rimu i jedan od najznačajnijih baroknih umjetnika uopće.

Rana Berninijeva djela bila su nadahnuta helenističkim skulpturama, i mitologija je čest motiv njegovih radova s početka 17. stoljeća.

Godine 1620. radi poprsje pape Pavla V., a četiri godine kasnije je na svom prvom graditeljskom zadatku – veličanstvenom baldahinu iznad glavnog oltara Bazilike sv. Petra.

Uskoro je imenovan glavnim arhitektom za sve radove na Bazilici, u kojoj je sam izradio nadgrobne spomenike papama Urbanu VIII. i Aleksandru VII.

Od ostalih njegovih djela u Bazilici značajna je Katedra sv. Petra, okružena kipovima četvorice crkvenih naučitelja.

Među ostalim poznatim Berninijevim kipovima su Ekstaza sv. Terezije, Apolon i Dafne i David.

Od arhitekturalnih projekata najznačajnija je kolonada na Trgu sv. Petra; nekoliko rimskih palača (Palazzo Barberini, Palazzo Chigi i dr.), i neprihvaćeni nacrt za istočno krilo Louvra; nekoliko crkava, uključujući Sant’Andrea al Quirinale; fontane i dr.

Bernini portretira francuskog kralja Luja XIV., ali biva odbijen od francuskog dvora, što ipak neće spriječiti njegov golem utjecaj na francusku skulpturu.

To je najočitije na brojnim skulpturama Versaillesa i u djelima francuskih kipara Coysevoxa i Pugeta.

Antun Bauer, zagrebački nadbiskup – 1904.

Dana 7. prosinca 1904. godine umro je Antun Bauer, zagrebački nadbiskup. Rođen je kao treće od petnaestoro djece u ne baš imućnoj obitelji gradišćanskih Hrvata.

Unaprijedio je pastoralno i socijalno djelovanje zagrebačke nadbiskupije te bio pokrovitelj mnogih društava i institucija. Učitelj mu je bio Josip Stadler, vrhbosanski nadbiskup.

Godine 1911. imenovan je koadjutorom nadbiskupa Posilovića. Godine 1914. postaje zagrebačkim nadbiskupom. Bio je osoba duboke vjere i iskrene pobožnosti. Njegovom zaslugom rimski zavod svetog Jeronima postao je opće dobro hrvatskoga naroda. Svečano je otvorio i prvi euharistijski kongres u Zagrebu i vrlo aktivno 1925. sudjelovao u Tisućugodišnjici Hrvatskoga Kraljevstva. Poslije izbora 1935., nadbiskup Bauer osobno je prosvjedovao knezu Pavlu protiv nasilja nad hrvatskim pučanstvom, naglašujući da su takvi postupci suprotni moralu te ih označio kao progonstvo i divljaštvo.

Kao nadbiskup koadjutor s pravom nasljedstva, Alojzije Stepinac, posljednih je godina života Antuna Bauera preuzeo stvarno vodstvo Zagrebačke nadbiskupije, suočen s još težim i dramatičnim godinama, koje su nadolazile. Baureov je nasljednik, Alojzije Stepinac, u pismu vjernicima i kleru nakon Bauerove smrti u dubokoj starosti nakon 25 godina biskupovanja, naglasio njegove neprolazne zasluge osobito zbog toga što su nadbiskupija i cijela Crkva bez velikih potresa prošli kroz sve promjene i poteškoće u Kraljevini Jugoslaviji.

SAD ulaze u rat na strani Saveznika – 1941.

Dana 7. prosinca 1941. godine jedna je od prekretnica Drugog svjetskog rata, SAD ulaze u rat na strani Saveznika.

Japanski zračni napad na Pearl Harbor (američka luka na havajskome otoku Oahu) gdje se na sidrištu nalazio veći dio ukupne američke pacifičke flote počeo je 7. prosinca 1941. u 7,50 sati.

Taj napad smatra se povodom za ulazak Sjedinjenih Američkih država, koje su do tada u sukobu bile neutralne, u Drugi svjetski rat. Ovaj iznenadni napad koji je uslijedio bez prethodne objave rata, uništio je veliki dio američke borbene flote što je Japancima omogućilo višemjesečnu potpunu prevlast na Pacifiku.

Oliver Dragojević – 1947.

Podrijetlom je iz Vele Luke na otoku Korčuli gdje je proveo djetinjstvo. U Splitu pohađa glazbenu školu. Najprije uči glasovir, a potom klarinet i gitaru. Prvi susret s glazbom bio mu je u petoj godini kad od oca Marka na poklon dobiva usnu harmoniku kojom je zabavljao djecu iz svoje ulice, te putnike na brodu na čestoj relaciji Split – Vela Luka. Prvi estradni nastup bio mu je na splitskom dječjem festivalu 1961. g. s popularnom pjesmicom Baloni. Istovremeno s bratom Aljošom snima tada poznate svjetske hitove za radio postaju Split.

Već 1963. g. okušava se s velikim uspjehom kao pjevač i klavijaturist kultnog splitskog banda Batali. Na natjecanju amatera pjevača Hrvatske, osvaja prvo mjesto pjevajući Yesterday (J. Lennon – P. McCartney). Festivalski debut imao je na Splitu 1967. na nagovor Zdenka Runjića s njegovim Picaferajem, skladbom koja nije dospjela na završnu festivalsku večer, no koja će – povampirena – u sedamdestima – postati jednim od vječno zelenih Oliverovih standarda. Nakon neuspjeha na Splitu 1967. sve do 1972. g. Oliver peče zanat svirajući po brojnim zapadnoeuropskim klubovima posvajajući temeljne odlike kasnijeg izvođačkog manira. Poslije kratkodahe epizode s Dubrovačkim trubadurima koja je trajala manje od godinu dana i sudjelovanja na pionirskim prvim sessionima splitske super-star grupe More u ljeto 1974. ponovo se priključio Batalima.

Na Prokurative se vraća 1974. g. te u velikom stilu osvaja prvu nagradu publike sa skladbom Ča će mi Copacabana. Nakon toga ponovo uspostavlja suradnju sa Zdenkom Runjićem i na Splitu 1975. pjeva šansonu Galeb i ja, ultimativan zgoditak i početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i nagradama najobdarenijeg autorsko-izvođačkog dvojca.

Pobravši najprestižnije festivalske i diskografske nagrade, Oliver je bio i laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin koja je dobrano prošla u znaku njegove izvedbe Gibonnijeve Cesarice. Osam dobivenih Porina te odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, samo su neka od brojnih Oliverovih priznanja.

I njegov album Dvi, tri riči dokazuje da je Oliver ipak samo jedan. Jer kako objasniti da nakon toliko vremena na hrvatskoj estradnoj sceni i dalje istom snagom privlači sve generacije. Stoga i ne čudi što je ovaj album prodan u platinastoj tiraži što znači preko 50.000 primjeraka. Ovo zaista vrijedno priznanje dodijeljeno mu je na proslavi 40-te obljetnice rada Zdenka Runjića 8. srpnja 2001. godine.

Humanitarnim koncertom koji je održao u ljeti, 25. kolovoza 2001. g. u pulskoj areni dokazao je još jednom zbog čega je i nakon toliko dugo godina iznimno bogate i uspješne glazbene karijere na samom tronu. U prepunoj Areni, s Oliverom su pjevale i mlade i starije generacije.

U listopadu 2010. napunio je Spaladium arenu na koncertu. Oliver Dragojević jedan je od rijetkih hrvatskih glazbenika koji se mogu pohvaliti nastupima u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyju.

Završio Drugi vatikanski sabor – 1965.

Drugi vatikanski sabor bio je 21. ekumenski sabor Katoličke Crkve. Sabor je sazvao 1962. godine papa Ivan XXIII. koji je preminuo prije kraja sabora, koji je nadalje vodio papa Pavao VI.. Sabor je zaključen 1965. godine.

Drugi vatikanski sabor bio je najvažniji crkveni događaj 20. stoljeća. Sabor je bio okrenut prema aggiornamentu, tj. otvaranju prema modernom društvu. Među najvažnijim odlukama Drugog vatikanskog sabora bile su odluke slavljenja Mise na narodnim jezicima i jedan otvoreniji pristup prema drugim svjetskim religijama.

Prethodna dva sabora bila su davno (Tridentski sabor završio je 1563. godine, Prvi vatikanski sabor 1870. godine), a društvene promjene koje su se zbile u međuvremenu nazvati malima je eufemizam. Sam papa Ivan XXIII. je rekao da Crkvu treba provjetriti.

Papa je najavio Sabor 25. siječnja 1959., koji je formalno sazvan apostolskom odlukom od 25. prosinca 1961.

Oto Šolc, književnik – 1994.

Šolc, Oto, hrvatski pjesnik i prevoditelj (Karlovac, 26. V. 1913 – Zagreb, 7. XII. 1994). Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; radio kao srednjoškolski nastavnik, knjižničar u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, tajnik Drame HNK-a u Zagrebu te kao glavni urednik nakladničkoga poduzeća Mladost.

Stvorio je opsežan i kvalitativno ujednačen pjesnički opus od petnaestak knjiga. Do 1950-ih stilski se i tematski nastavljao na trendove hrvatskog pjesništva 1930-ih, pišući vezanim stihom, u osebujnom spoju tradicionalnog impresionizma i ekspresionističkih socijalnih motiva, tematizirajući intimni sukob pojedinca s nehumanošću društvene situacije.

Poslije prelazi na nevezani stih, napuštajući rimu, a pjesme se okreću suprotstavljanju senzibilnoga lirskog subjekta svagdašnjici života i refleksiji (Lirika, 1935; Mit izvora Reduse, 1938; Treća knjiga pjesama, 1940; Zvuci i dodiri, 1943; Noć, 1950; Ranjena ptica, 1954; Hljeb nasušni, 1957; Rub, 1958; Pjevač, 1965; Tišine, 1968; Krov: 1950–1970., 1971; Pjesme, 1974; Takav, 1975; Requiem, 1981; Vatra dugog bdjenja nad mojim Karlovcem, 1983). Prevodio je pjesme T. S. Eliota, E. Lasker-Schüler, R. M. Rilkea i G. Trakla.

Vlado Gotovac, hrvatski političar – 2000.

Hrvatski pjesnik, filozof, esejist, političar i politički zatvorenik Vladimir Vlado Gotovac umro je 7. prosinca 2000. godine u Rimu. Gotovac je rođen u Imotskom.

Osnovnu školu pohađao je u Prnjavoru (BiH), Župi Biokovskoj i Lovreću, a gimnaziju u Imotskom i Zagrebu, gdje je maturirao na Klasičnoj gimnaziji. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Za vrijeme Hrvatskog proljeća Gotovac je bio glavni urednik Hrvatskog tjednika.

Kao jedan od Proljećara osuđen je na četiri godine zatvora kao politički zatvorenik, tri godine gubitka građanskih prava, kao i prava zaposlenja u državnoj službi, prava na objavljivanje i zabranu javnog nastupa. Na Hrvatskoj radioteleviziji zaposlio se 1990. godine.

Dvije godine nakon toga izabran je u Hrvatski sabor kao kandidat HSLS-a. U Saboru se prometnuo u jednog od najrječitijih i najvatrenijih kritičara Franje Tuđmana. 1997. se čak i kandidirao za predsjednika Republike. Gotovac je bio izvrstan govornik, a najpoznatiji je po govoru na Krešimirovu trgu u Zagrebu ispred ondašnje zgrade Komande V. vojne oblasti Vojnog suda u Zagrebu 30. kolovoza 1991. u povodu prosvjeda majki vojnika koji su silom zadržani u ondašnjoj JNA.

Uhićen Ante Gotovina – 2005.

Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu podigao je 2001. optužnicu protiv Ante Gotovine, optužujući ga za planiranje etničkoga čišćenja i ratne zločine.

Gotovina je odbio primiti optužnicu te je od podizanja optužnice do uhićenja bio u bijegu na nepoznatom prebivalištu. Nakon višegodišnjeg skrivanja, uhićen je na Kanarskim otocima (Španjolska), 7. prosinca 2005.

Dana 11. ožujka 2008. godine na Haškom sudu počelo je suđenje Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku. Na svojim prvim pojavljivanjima pred Haškim sudom izjasnili su da se ne osjećaju krivima. Haški sud je nepravomoćnom odlukom u prvostupanjskom procesu 15. travnja 2011. proglasio krivim Antu Gotovinu kao sudionika udruženog zločinačkog pothvata, krivim za djela progona, deportacije, pljačke, razaranja, ubojstva, nečovječna djela i okrutno postupanje, a sud ga je oslobodio odgovornosti za prisilno premještanje. Određena mu je kazna od 24 godine zatvora. Dana 16. studenog 2012. general Gotovina je drugostupanjskom (pravomoćnom) presudom oslobođen optužbi i pušten na slobodu.

Međunarodni dan civilnog zrakoplovstva

Generalna skupština Ujedinjenih naroda je službeno priznala 7. prosinca kao Međunarodni dan civilnog zrakoplovstva i proglasila ga UN-ovim danom. Međunarodni dan civilnog zrakoplovstva ustanovljen je 1994. godine Rezolucijom A29-1 Skupštine ICAO-a, kako bi se obilježio pedeseti rođendan Organizacije, koja je formirana 7. prosinca 1944. g. Cilj obilježavanja ovog datuma na svjetskoj razini je stvaranje i jačanje globalne svijesti o važnosti međunarodnog zrakoplovstva u socijalnom i ekonomskom razvoju država i ulozi ICAO-a u promoviranju sigurnosti letenja, efikasnosti i regularnosti međunarodnog zračnog prometa.