fbpx

U poštanskom uredu u Jurišićevoj ulici održana je promocija prigodnih poštanskih maraka s motivom hrvatske nogometne reprezentacije. Marke su predstavili predsjednik Uprave Hrvatske pošte Ivan Čulo i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić. Ivan Čulo tom je prilikom zahvalio izborniku Zlatku Daliću i cijeloj nogometnoj reprezentaciji na velikom uspjehu.

-Na nama ostalima je da što je više moguće produžimo tu emociju i da se vidi jedinstvo unutar Hrvatske jer jedino ćemo tako napraviti rezultat- kazao je Čulo, koji je zajedno s izbornikom Zlatkom Dalićem poslao prigodnu čestitku Luki Modriću koji je proglašen najboljim europskim igračem prema izboru UEFA-e.

-Sjajna ideja i sjajna gesta Hrvatske pošte. To je veliko priznanje za naš sjajan uspjeh. Moramo biti sretni što smo doživjeli ovakve stvari i to će biti lijepa uspomena“, rekao je Dalić, zahvalivši se Hrvatskoj pošti na prigodnom izdanju.

Također, nadodao je kako se nada da ova nagrada Luki Modriću nije posljednja i da će biti proglašen najboljim igračem svijeta.

Hrvatska pošta tako je danas u optjecaj pustila prigodni blok s motivom hrvatske nogometne reprezentacije. Prigodni blok čine dvije marke, svaka nominalne vrijednosti 6 kuna, ukupne naklade 50 tisuća primjeraka. Autorica prigodnog bloka je Alenka Lalić, dizajnerica iz Zagreba, a autor fotografija je Drago Sopta.

Kako je bilo na promociji pogledajte u VIDEU.

Objavljeno u Grad Zagreb

Uz aktualnu izložbu Hrvatskog povijesnog muzeja "Nedostupna baština" do kraja rujna otvorena je izložba "Neopisivo!!!", sa sedamdesetak fotografija s nedavnog dočeka Hrvatske nogometne reprezentacije u Zagrebu.

Predstavit će se izbor fotografija koje je 16. srpnja na glavnom zagrebačkom trgu, na koji je nogometaše dopratilo ukupno više od 500 tisuća ljudi, snimila muzejska fotografkinja Ivana Asić. Uz njih će se izložiti neki od popularnih navijačkih rekvizita, koji su pratili Vatrene na njihovom putu po Rusiji i Hrvatskoj tijekom ovogodišnjeg Svjetskog nogometnog prvenstva i svečanih dočeka diljem Lijepe naše, najavljeno je iz Muzeja.

Osim te izložbe s istom ulaznicom posjetitelji mogu razgledati i "Nedostupnu baštinu", kojoj je cilj upozoriti javnost na prostorne probleme  Hrvatskog povijesnog muzeja koji još čeka svoje preseljenje u nove prostore. Izloženo je 216 predmeta iz muzejskog fundusa, odabranih ne samo po kriteriju reprezentativnosti, nego i koliko pokazuju društveni razvoj, a u njihovom izboru sudjelovali su svi kustosi Muzeja.

Za razliku od situacije u čuvaonicama, na izložbi, otvorenoj u prosincu prošle godine, građa je dostupna i može se razgledati unutar sedam tematskih cjelina: politika, gospodarstvo, obrazovanje, znanost, kultura, svakodnevica i mediji.

Objavljeno u Grad Zagreb

Dojmovi kod sudionika netom završenog Svjetskog prvenstva u Rusiji polako se sliježu. Još uvijek su nam svježe slike slavlja pobjeda koje su vratile kult reprezentaciji, koja nam je ovog ljeta donijela mnoštvo radosti i veselja. Spektakularni doček srebrnih Vatrenih ostat će trajno zabilježen i prepričavat će se generacijama. Jedan od onih koji je bio dio sjajne ruske priče je i aktualni predsjednik HNK Gorice te član Izvršnog odbora HNS-a Nenad Črnko s kojim smo odlučili popričati o brojnim nogometnim temama koje se proteklih dana protežu po gotovo svim relevantnim medijima.

Svi smo još uvijek pod velikim dojmom uspjeha reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji gdje su naši Vatreni osvojili srebrnu medalju zlatnog sjaja. Žal za porazom zasigurno postoji, no kako sada s odmakom od nekoliko dana Izvršni odbor HNS-a gleda na taj povijesni rezultat hrvatskog nogometa i sporta.

Rezultata koji je naša nogometna reprezentacija ostvarila vjerojatno ćemo postati svjesni tek nakon nekog vremena. Gledajući s aspekta sporta ovaj rezultat daje ogromnu motivaciju sportašima, klubovima i sportskim djelatnicima u Hrvatskoj s obzirom na činjenicu da je velika većina igrača odrasla kroz hrvatske klubove. Za Hrvatski nogometni savez ovo je potvrda da se i u onom logističkom dijelu od odabira izbornika u najtežim trenucima krajem godine, pa do osiguranja pripremnih utakmica na turneji u Americi i kasnije do Svjetskog prvenstva i u konačnici osiguranja uvjeta za našu reprezentaciju u Rusiji odradio dobar posao koji nikako nije nevažan kada slažete kockice. Ipak kapa do poda igračima koji su ostavili baš u svakoj utakmici srce na terenu i omogućili nam da u ovih mjesec dana živimo svoje snove, a cijelom stručnom stožeru i posebno izborniku veliki naklon, jer su odradili lavovski posao i ukomponirali pregršt vrhunskih instrumenata u prekrasnu melodiju koja će još dugo odzvanjati u svakom kutku svijeta.

Na nama u Savezu tek je sada velika obaveza da u sportskom segmentu iskoristimo sve marketinške i druge opcije te osiguramo još bolje uvjete za sve uzraste hrvatskih reprezentativnih selekcija kako bi nam nogomet i dalje išao uzlaznom putanjom.

Proveli ste uz reprezentaciju tih nezaboravnih mjesec dana, možete li nam iz prve ruke reći kakva je bila atmosfera u Rusiji u samoj reprezentaciji, ali i kod navijača? 

Mislim da još uvijek nemam kvalitetnih riječi kojima bi se opisalo doista neopisivo. Bio je to nezaboravan mjesec. Ja osobno koristim svaki trenutak da gledajući druge učim za svoj klub i nogomet uopće. Organizacija je bila doslovno savršena, stadioni i sve usputno bilo je na razini divljenja, a gostoprimstvo na svakom koraku neopisivo. Atmosferu u momčadi ne treba posebno opisivati jer igrači su sve govorili na terenu, a to je nemoguće bez čvrstog zajedništva, a naši navijači su još jednom potvrdili kako naša reprezentacija ima najbolje navijače na svijetu. 

Iako nismo postali svjetski prvaci, cijelom smo svijetu pokazali kako se dočekuju naši heroji. Slike prepunih trgova i ulica zasigurno će svima zauvijek ostati u lijepom i trajnom sjećanju.

Ako je u Rusiji bilo neopisivo, doček u Hrvatskoj bio je dosad neviđen i nedosanjan san. Nisam siguran da će se ikad više ponoviti, ali sam siguran da ako se ikad i ponovi da to može napraviti jedino – nogomet. Drago mi je da je Hrvatska potvrdila da može biti jedinstvena, a trenutno mi je jedina želja da takvi i ostanemo.

Brojni gradovi diljem Hrvatske nakon Zagreba priredili su dočeke za svoje Vatrene. Velika Gorica nažalost nije bila u njima, iako je doček bio najavljen. Vidimo da ste vi bili spona u pregovorima s obitelji Brozović i Gradom, možete li nam objasniti što se tu dogodilo, da su Velikogoričani ostali uskraćeni da pozdrave Marcela Brozovića?

Ako netko može reći da mu je žao zbog toga više od nekog drugog onda sam to ja sigurno. Ne želim govoriti o izboru lokacija za doček, jer ja u tome nisam sudjelovao, moj zadatak bila je ona posljednja komunikacija nakon što je Marcelo odbio doček. No, nažalost tu komunikaciju nisam uspio privesti u korist onih zbog kojih je taj doček i trebao biti organiziran, a to su brojni navijači u Velikoj Gorici. Meni osobno je još uvijek teško, jer mi nije ostavljeno ni milimetra prostora za daljnji nastavak dijaloga iako sam ja od samog početka inzistirao i svi su to prihvatili da se iz svega izmakne politika te da se pozornica isključivo prepusti Marcelu, glazbenicima i navijačima iz Velike Gorice. I dalje smatram da se komunikacija mora nastaviti i da dok postoji želja s obje strane da se građani Velike Gorice moraju dostojno zahvaliti Marcelu Brozoviću na promidžbi regije i kraja u kojemu je rođen i uvjeren sam da će se to i dogoditi. 

Uspjeh reprezentacije ponovno je u prvi plan gurnuo i izgradnju nacionalnog stadiona, Velika Gorica spominje se kao potencijalna lokacija. Koliko je izgledno da upravo Velika Gorica dobije tu čast da se na njezinom terenu izgradi stadion?

Već sam nekoliko puta govorio o tome. Ako ćemo gledati zemljopisno, uzimajući u obzir prometnu infrastrukturu i veličinu zemljišta Velika Gorica je najidealniji izbor i u Hrvatskoj nema boljeg. Čast Zagrebu i svim pozitivnim aspektima koje Zagreb nudi, ali ne razumijem da to ljudi gledaju toliko usko. Pa Velika Gorica je po svemu dio Zagreba osim administrativno i ne vidim niti jedan minus po nijednom pitanju od ekonomičnosti, pristupa, blizini smještajnih kapaciteta, prometnoj infrastrukturi ili aspektu budućeg širenja, da se to ne napravi ovdje. Gdje ćemo odmah pasti ako napravimo stadion na Kajzerici? Pa zar nam je normalno da se na utakmicu putuje 6 sati prije na udaljenost 15 ili 20 kilometara od stadiona i da prometno začepimo grad? Bili smo u Americi i sada u Rusiji. Devedeset posto stadiona je na periferijama. Velika Gorica ima pet pristupnih pravaca do stadiona i svi su u formatu autoceste odnosno višetračnih prometnica i pristup do budućeg stadiona bi bio doslovno u 20 minuta iz svakog pravca u krugu 15 kilometara. Meni osobno je to daleko najvažniji podatak, a hotelski kapaciteti su svi u krugu od 15 kilometara. Zračnu luku ne trebam ni spominjati. Ako zanemarimo te činjenice tada iskreno mislim da nam nacionalni stadion na koji nitko neće moći pristupiti automobilom u dane najvažnijih utakmica doista nije ni potreban.

Što sama izgradnja nacionalnog stadiona znači za HNS? 

Pa s obzirom na sadašnje stanje stadionske infrastrukture u Hrvatskoj jedan moderan stadion kapaciteta do 30.000 sjedećih mjesta bila bi revolucija. Ali, Hrvatska je vrlo emotivna zemlja i bojim se da bismo lokalno još više međusobno zamjerili sami sebi na centralizaciji stadiona na kojem igra reprezentacija. S druge pak strane dokazali smo da nam nije teško potegnuti ni do Brazila ili Moskve kad se radi o podršci nacionalne reprezentacije pa ni jedan nacionalni stadion ne bi trebao biti nikakav problem. Još kad bismo mogli preskočiti neke vlastite predrasude i održati jedinstvo kakvo smo imali ovih dana i okupiti se svi na dan utakmice pred stadionom i roštiljati i zabavljati se prije utakmice nacionalne selekcije, tada bi doista bilo svima svejedno gdje u Hrvatskoj imamo nacionalni stadion.

Može li se na temelju ovog rezultata doprinijeti i daljnjem prosperitetu nogometa u Hrvatskoj, ali i sportu općenito?

Hrvatski sport je na granici izdržljivosti i ovo je prilika politici da poentira i da dokaže da put u Rusiju nije bio samo na razinama osobnih promidžbi. Problema u sportu je mnogo. Od financiranja stručnog rada, ulaganja u sportsku infrastrukturu, pa do oporezivanja sportaša. Netko to mora početi rješavati. Ideja je bilo mnogo, obećanja s jedne strane i očekivanja s druge. Ne smijemo zaboraviti ni na Opatijsku inicijativu koju su podržali svi granski sportovi i vjerujem da je ovo više nego pogodan trenutak da s riječi konačno pređemo na djela.

Posljednjih dana svjedoci smo i novinskih natpisa da Zlatko Dalić možda napušta kormilo reprezentacije, kakav je stav Izvršnog odbora HNS-a po tom pitanju, jer svi znamo koliko Daliću znači biti na čelu ove sjajne generacije.

Izvršni odbor Hrvatskog nogometnog saveza jednoglasan je u punoj podršci Zlatku Daliću. Unatoč Ugovoru koji imamo s našim izbornikom i nagradi koju će za ovaj rezultat podijeliti igrači i stručni stožer svi se slažemo da moramo učiniti sve te uložiti i dodatna financijska sredstva kako bi Dalić ostao do 2020. godine. I nemojte uopće sumnjati da to nećemo učiniti. No, mi smo mala zemlja, gospodarski gotovo nemoćna, genetika nam je velik problem jer javnost i mediji će vrlo brzo zaboraviti ovih nezaboravnih mjesec dana u Rusiji i prvi poraz možda neće, ali već drugi će krenuti kritike na račun Saveza, pa onda i izbornika. I to svi znamo i ja osobno razumijem Zlatka Dalića da će sve prespavati i donijeti najbolju moguću odluku. Ako ćemo zanemariti sve ponude koje će dobivati iz bogatih zemalja i klubova, kojima mi u HNS-u ne možemo konkurirati, a uzeti u obzir emocije i ponos Hrvatske koji je Dalić najviše od svih nas prvo izazvao, a onda i osjetio, ne bih se uopće iznenadio da Zlatko Dalić ostane na čelu naše reprezentacije ne pitajući za novac, a isključivo zbog navijača, cijele nacije i u konačnici reprezentacije. Pred nama je vrijeme, koje nam je uvjeren sam saveznik i ja osobno vjerujem da ćemo iz svega svi zajedno izaći još jači te da ova reprezentacija na čelu s Dalićem može ozbiljno konkurirati za europski naslov za dvije godine i da tu godine nekih naših igrača sigurno nisu prepreka.

I na kraju, znamo Vas kao predsjednika HNK Gorice koja će ove sezone po prvi puta zaigrati u prvoligaškom društvu. Bojite li se tih izazova, jer mnogi sa sumnjom gledaju na Goricu u 1. HNL. Za mnoge ste jedan od kandidata koji će se grčevito boriti za ostanak.

Pa, kad vidite u kakvoj konkurenciji igramo, normalno je da ćemo se grčevito boriti za ostanak. Onaj koji misli drugačije pili naopako. Nemamo iskustvo igranja 1. HNL, promijenili smo mnogo igrača, imamo najmanji proračun u ligi i ništa od navedenog nam u ovoj početnoj sezoni ne može biti plus već samo minus. No, ne bojimo se „potući“ s nikim i bit ćemo tvrd orah i skupo ćemo prodati svoju kožu. U svaki novi dan ulazimo ozbiljniji i čvršći, a mnogo toga će biti i na leđima naših navijača koje i ovom prilikom pozivam na stadion da nam daju podršku. Prvenstvo je dugo, a prognoze nikad nisu bile onakve kakve su mnogi predvidjeli, pa je tako i naša želja pokazati cijeloj Hrvatskoj da Gorica može, a ako već i moramo poginuti neka to bude hrabro.

Objavljeno u Intervju

Nakon što su osvojili drugo mjesto na planeti, svjetski nogometni viceprvaci su u ponedjeljak doputovali u zračnu luku Zagreb, odakle su ZET-ovim panoramskim autobusima stigli do Trg bana Josipa Jelačića gdje ime je organiziran nezaboravan doček. Predivne slike sa zagrebačkih ulica obišle su cijeli svijet, a euforija vatrenih nogometaša koji su neumorno pjevali i mahali navijačima iz otvorenog autobusa, ostat će zauvijek u našim sjećanjima.

Vatreni su ponos cijele Hrvatske, a Nikolina Žiljak i Ana Golomeić su ponos Zagreba i Zagrebačkog električnog tramvaja, jer upravo su njih dvije odigrale najvažniju prijevozničku utakmicu i uspješno prevezle naše nogometaše i stručni stožer od Zračne luke do Trga bana Jelačića. U iznimno teškim uvjetima, ali s osmijehom na licu, njih dvije su se probijale gotovo šest sati kroz mnoštvo razdraganih ljudi, dok su istovremeno nogometaši u euforiji visjeli s autobusa, sjedili na ogradi i pozdravljali se s navijačima.

-Put nije bio lagan i trebalo se koncentrirati. Malo se teže vidjelo jer su gorjele baklje, a ljudi izlijetali pred autobus, ali dobro je, odvozili smo- kazala je Ana kojoj je, priznaje, jedina briga bila da se nekome nešto ne dogodi.

Sudeći prema riječima i Nikoline i Ane, jedan od najveselijih putnika u autobusu bio je kapetan Luka Modrić, koji je čak htio i sam malo voziti autobus ali mu Nikolina nije dopustila.

-Dojmovi su predivni. Bilo je ludo i nezaboravno. Velika je to odgovornost i samo sam htjela da svi živi i zdravi stignemo do Trga- kaže Nikolina.

ZET će "kockaste" panoramske autobuse, kojim su se provozali svjetski viceprvaci, zadržati u prometu do kraja sezone kako bi svi zainteresirani mogli doživjeti Zagreb iz pobjedničke perspektive. Neopisivo!

Objavljeno u Grad Zagreb

Najbolje se na početku dotaknuti statistike. Od Zračne luke dr. Franjo Tuđman do središnjega gradskoga trga sakupilo se oko 550 tisuća ljudi tvrdi MUP. Na samom Jelačić placu bilo je preko 100 tisuća ljudi, a u najstrožem gradskom centru oko 300 tisuća ljudi. Došli su iz svih krajeva Hrvatske i BiH, ali neki su čak povukli iz Australije. Bilo je dosta ljudi iz Njemačke. Zagrepčani su sami okupirali gradske prometnice do središta, "braneći" srebrenima da dođu do središta Zagreba i Hrvatske. Krenulo se u 15h, došlo se malo prije 21h.
    
Nadrealno i više nego lijepo zvuči da je zagrebačka policija samo tridesetak puta intervenirala, a samo dvije osobe privedene su zbog remećenja javnoga reda i mira. Zagrebačka Hitna je intervenirala oko 500 puta, nedostatak vode i previše sunca. Ovo je sve više zvuči kao rock-koncert, a ne doček sportaša.
    
Autor ovih redaka se sjeća 1994. i one jeseni kada je došao papa Ivan Pavao II. Sjeća se i divne zime 2002. i Janičinih zlata. Oba puta sam stajao među masom, za Janicu sam povukao kao gimnazijalac na Pleso. Stvarno sam mislio da dobri Poljak i naša najveća športska heroina su maksimum što se ljudi može sakupiti. Bijeli Hrvat i ovaj narod su imali posebnu vezu, a Janica Kostelić je bila i ostala je športsko čudo, tvrdoglavi stroj za medalje, žena čija volja je fenomen, športska junakinja neviđene klase, hrvatska Spartanka broj jedan. Danas nisam stajao jer ... doslovce nisam mogao stajati, u petak sam vrlo gadno uganuo gležanj, posljedica preranoga slavlja. Inače, u ljeto ne pijem. Jučer sam ujutro u dućanu gledao slične šepave ljude, ali i dosta povređenih ruku. Nasmijao sam se kao rijetko kada. Narod smo koji voli pretjerati u slavlju.
    
A pretjerujemo jer nam treba optimizma kao žednome vodu, kao gladnome hrane. One predivne jeseni, bili smo u ratu, napušteni od svijeta. Onda je došao karizmatični Poljak. One 2002. Hrvatska je isto bila u društvenom ćor-sokaku uzrokovanom prevelikim očekivanjima i Račanovom nesnalažljivošću. Bila su vremena teška, a ljudi su potrčali vidjeti svoje heroje.     

Gledao sam jučer sve ovo na TV-u od ranoga popodneva, doslovce zaboravio sam na vlastiti objed, sjetio se toga lijepoga osjećaja očekivanja, vrlo dobro znajući koliko je važno ljudima da vide ove momke koji su se pokazali dobronamjernim bećarima koji ni sami nisu vjerovali da ih ovoliko ljudi čeka. Starice, starci, srednjovječni ljudi, klinke i klinci u dresovima, nepregledni niz prelijepih žena. Svi su bili razdragani, raspjevani, ujedinjeni. Padali su ljudi od umora jer očito da se organizacija preračunala u satnici, da stajanje nije za svakoga, ali ljudi su bili sretni, makar više puta pokisli, makar bili žedni.
    
Policija blaga kao nikad, dobro se osjetio miris pive i marihuane u zraku (tako mi rekoše mnogi koji su bili), ali nitko nije radio gluposti, nitko nije razbijao, nitko nije pljačkao. Samo su se ljudi veselili. Grad raspoložen kao nikada. Političara nigdje, samo Zlatko Dalić i njegovi mušketiri.
    
Vidjeli smo Hrvatsku kakvu je želimo, a to je zemlja u kojoj trijumfiraju najbolji, u kojoj si ljudi pomažu, slave, u kojoj se u Zagrebu sakupi cijela Hrvatska, a da se nitko loše ne gleda. Možda se ovo jučerašnje ludilo prelije u sve ostale aspekte ovoga društva. Dopušteno je sanjati.

Objavljeno u Grad Zagreb

Hrvatski nogometaši zadivili su svijet svojim igrama na svjetskom prvenstvu u Rusiji. Dalićevi momci odigrali su turnir za pamćenje i premda su zapeli na posljednjem koraku to ne umanjuje podvig koji su ostvarili. Njihova 'ruska nogometna bajka' bila bi nemoguće i bez ljudi iz sjene koji su svojim radom i zalaganjem pomogli da Luka Modrić, Ivan Rakitić, Mario Mandžukić i društvo stignu korak do svjetskog trona. Fantastičan rezultat hrvatskih igrača bio bi nemoguć bez liječnika, fizioterapeuta, team menagera, kondicijskog trenera, video analitičara, ekonoma, kuhara....

-Igrači su ti koji trebaju biti u središtu pažnje, mi ostali smo samo njihov servis- kazala je skromno Iva Olivari, team menadžerica hrvatske reprezentacije.

Olivari već više od 26 godina radi u Hrvatskom nogometnom savezu, a prvi put je na klupu A reprezentacije sjela na Europskom prvenstvu u Francuskoj. Dosad je sudjelovala na četiri europska i četiri svjetska prvenstva. Ona je dobri duh reprezentacije, a u Rusiji je postala i prava zvijezda, tv kuće su je opsjedale za razgovor. 

-Dobio sam više zahtjeva za razgovor s Ivom nego s Modrićem i Rakitićem zajedno- kazao nam je glasnogovornik reprezentacije Tomislav Pacak. "Sve ih fascinira što se ja kao žena nalazim na klupi i ta činjenica kod njih izaziva nevjericu," kazala je priznavši da dobiva po 100-150 poruka žena iz cijelog svijeta kojima je postala uzor.

-Moram priznati da mi medijska pažnja uopće ne odgovara. Želim se vratiti u Zagreb i popiti kavu na utrinskoj tržnici da nitko ne zna tko sam- dodala je. 

Za 'ruske dane sreće i jedan tuge' priznala je kako joj je to najdraže iskustvo uz reprezentaciju.

-Kako mi je utakmica protiv Turske u Beču bilo najgore iskustvo, tako mi je ovo SP najdraže iskustvo uz reprezentacije- naglasila je Olivari.

Priznala je da dramu izvođenje jedanaesteraca u osmini finala i četvrtfinalu morala prolaziti smireno zbog funkcije posla. "Nažalost, nisam mogla skakati kao naši navijači. Morala sam sve svoje frustracije, dojmove i energiju držati u sebi. I kada smo prošli dalje eksplodirala sam od sreće."

Doktor Boris Nemec uz reprezentaciju je već godinama. Bio je i u Francuskoj 1998. godine kada su 'Vatreni' osvojili broncu.

-U sportu sam jako dugo, no nikada nisam niti sanjao da ću doći na neko SP i osvojiti medalju. Međutim, prije 20 godina sam osvojio broncu, a sada u Rusiji i srebro- kazao je dr. Nemec dodavši: "Biti u finalu SP-a je posebno veselje i poseban osjećaj." Želio je naglasiti kako niti jedne godine nije ovako dobro funkcionirao liječnički tim kao što je to bilo na ovom turniru. "Najveći teret su podnijeli naši fizioterapeuti koji su radili 0-24 sata i sve one ozljede koje smo imali i koje su bile na granici, zahvaljujući njima su se svi igrači oporavili i igrali."

Uz Nemeca u Francuskoj 1998. i Rusiji 20 godina kasnije su bili i fizioterapeut Bojan Radanović, te Mladen Pilčić koji se brine za opremu.

-Radim s nogometaši punih 29 godina i ovo je jedno od mojih najljepših životnih i profesionalnih iskustva. Bilo je fantastično i predivno- kazao je ovaj vrsni fizioterapeut.

Poznato je kako je soba za masažu jedna od najzabavnijih soba. "Priča se o ozljedama, o životu, o nekim iskustvima, o klubovima, utakmicamaa, uglavnom je veselo i interesantno," rekao je Radanović dodavši kako su on i njegove kolege Nenad Krošnjar, Nderim Redžaj i Mario Petrović u prosjeku spavali tri do četiri sata dnevno.

-Ovisno o potrebama nekada igrači znaju doći i po pet puta na određenu terapiju ili tretman- rekao je Radanović dodavši: "Cijelo prvenstvo nismo imali težih ozljeda i izbornik je imao slatke brige jer je prije svake utakmice imao sve igrače, što dovoljno govori o radi medicinskog tima."

Mladen Pilčić je bio na svim velikim natjecanjima od Engleske 1996. osim u Portugalu 2004. jer mu je majka bila na umoru. Bio je i dio tima na SP-u Fraancuskoj 1998. godine gdje su 'Vatreni' osvojili broncu.

-Nisam se nadao uspjehu prije 20 godina, no za ovu generaciju sam imao osjećaj da je spremna za veliki rezultat. Koliko veliki ? Nadao sam se bronci ili barem polufinalu, ali nisam se nado finalu. Dečki su ovo zaslužili radom i trudom. Naši Vatreni su otišli u povijest jer je ova generacija ostvarila bolji rezultat- naglasio je Pilčić.

Povjerenik za sigurnost Miroslav Marković u HNS je stigao u siječnju 2016. godine naslijedivši Zorana Cvrka.

-Na prvom mjestu ponosni smo na naše navijače Pokazali smo da imamo najbolje navijače na svijetu i usudio bi se reći da u Rusiji možda gledamo ljepše slike nego 1998. s kojom stalno vučemo paralelu- kazao je Marković dodavši kako je SP prošlo bez ikakvih navijačkih incidenata.

-Rusi su to odradili perfektno. Bio je to najbolji sigurnosni aparat koji je do sada viđen na svjetskim prvnstvima. Silno smo zadovoljni što smo prošli, no iza toga je silan rad, silna priprema i planiranje mjera u kojima smo i mi sudjelovali 6 mjeseci prije SP- poručio je Marković.

Uz reprezentaciju je i glasnogovorik Tomislav Pacak koji je kazao kako nismo niti svjesni kakav je uspjeh reprezentacija ostvarila. Priznao je kako je nakon ulaska 'vatrenih' u finale imao ludnicu.

-Ništa me nije moglo pripremiti na to kakav me posao očekivao posljednjih dana, otkako smo ušli u finale. Ne postoji medij na svijetu koji nije imao upit ili zamolbu za intervju ili nešto treće. Dobio sam stotine e-mailo, whatsapp poruka, sms.a, poziva- kazao je Pacak koji bi uskoro trbao dobiti i prinovu u obitelji. "To mi je bio teži dio posla jer je supruga imala određene komplikacije s trudnoćom zbog kojih sam se vratio u Zagreb. Srećom, sve je dobro, ja sam se vratio u Rusiju, a reprezentacija je sjajno gurala pa sam imao dvostruki raazlog za zadovoljstvo."

Otkrio je kako nije imao ludih zahtjeva za razogovore, ali i dodao kako je najviše upita stranih medija bilo za razgovor s Ivom Olivari.

-To je dobro i za savez jer je cijeli svijet saznao da u HNS-u radi više žena nego muškaraca na važnim pozicijama- poručio je glasnogovorrnik.

STOŽER:
1. Zlatko Dalić, izbornik
2. Ivica Olić, trener
3. Dražen Ladić, trener
4. Marjan Mrmić, trener vratara
5. Marc Rochon, video analitičar
6. Luka Milanović, kondicijski trener
7. Ognjen Vukojević, opservator
8. Nikola Jerkan, opservator
9. Zoran Bahtijarević, liječnik
10. Boris Nemec, liječnik
11. Saša Janković, liječnik
12. Nenad Krošnjar, fizioterapeut
13. Nderim Redžaj, fizioterapeut
14. Petrović Mario, fizioterapeut
15. Bojan Radanović, fizioterapeut
16. Mladen Pilčić, ekonom
17. Goran Vincek, ekonom
18. Dennis Luka Lukančić, ekonom
19. Iva Olivari-Uliša, team managerica
20. Tomislav Pacak, glasnogovornik

DELEGACIJA:
1. Davor Šuker, predsjednik
2. Damir Vrbanović, izvršni direktor
3. Zorislav Srebrić, viši savjetnik predsjednika
4. Miroslav Marković, povjerenik za sigurnost
5. Nikša Martinac, ticketing manager
6. Zoran Cvrk, pomoćnik izvršnog direktora
7. Koraljka Petrinović, marketing managerica
8. Helena Puškar, event managerica
9. Nika Bahtijarević, časnica za medije
10. Drago Sopta, fotograf
11. Tomica Đukić, kuhar
12. Tihomir Maloča, član delegacije (VOX)
13. Mislav Krznarić, član delegacije (Nike)

Objavljeno u Sport

Divna fotografija Filipa Kosa svjedoči koliko i kako je prepun glavni zagrebački trg. Od jutra rijeke ljudi dolaze iz cijeloga Zagreba i cijele Hrvatske kako bi pozdravile srebrene iz Rusije.

Zasigurno će slika Jelačić placa obići cijeli svijet još jednom potvrdeći sliku da Hrvati jednostavno obožavaju nogomet.

Objavljeno u Grad Zagreb

Dragi moji ljudi bili smo u finalu! U finalu Svjetskoga prvenstva! Mi smo jači i od sudbine, nama niko ništa ne može, pjevao je vrsni nogometaš Boris Novković davne 1987. Osim francuske sreće i mladosti.

Od početka ovoga divnoga poduhvata, navijači iz Zagreba i Zagrebačke županije, svih kvartova, gradova i općina, čvrsto su stali uz ovu repku. Zagreb, Zagrebačka županija, ovi naši krajevi zrcalo su Sjeverozapadne Hrvatske, ali i svih dijelova Hrvatske, bilo da su nečiji preci tu stoljećima, bilo pak da se tu živi tek pola godine, svi smo jednako ljubavlju i radom posvojili ovaj dio domovine, svi su čvrsto stali uz izbornika Zlatka Dalića i njegove dečke! Sve nas ipak veže ljubav za naša naselja, općine, gradove, svi smo djeca ove naše kulture!
    
To znamo zaboraviti jako često puta. Različitost je dobra, ali kod nas češće je izvor problema. Hrvatska nogometna reprezentacija, kao i rukometna i košarkaška, često je odraz različitosti hrvatskih krajeva, jedan specifičan mozaik. To su vrhunski igrači koje je Zlatko Dalić konačno postavio u uspješni stroj.
    
Značajan dio ove reprezentacije rođen je sredinom i u drugoj polovici osamdesetih, što znači da pamte rat i da pamte 1998. Drugi značajni kontingent rođen je za rata, što znači da pamte također 1998. To što su ratne generacije daje im dodatnu snagu, znaju da se može živjeti i bez raskoši, uostalom najbolji igrač prvenstva Luka Modrić oličenje je tvrdoglavog prognanika kojem je sve moguće. Kao dobar dio svoje generacije, oni su i emigranti, koji doduše zarađuju puno više nego prosječni hrvatski emigrant, ali je simptomatično da se mora van za bolji životom. Kada konačno ove generacije zavladaju i politički Hrvatskom, doći će stvarna liberalna demokracija i funkcionalni kapitalizam kojega trenutno nemamo. Tada će doći i do povratka emigranata.
    
Treba nam svima ovo, fini okus uspjeha. Treba nam ova pomisao da možemo biti najbolji u nečemu! Kako kaže Zrinko Tutić: Život sam ustanovi mjere, ako imaš srca imaš sve! Dragi moji čitatelji, došlo je vrijeme da budemo prvaci Europe, kada nam je za milimetar izmaklo svjetsko zlato! Jednostavno ne smije se stati! S vjerom u bolje sutra i novu titulu za dvije godine na Wembleyu, čestitam repki!

Objavljeno u Sport

Kobilić uz Stjepana Viteza ima još jednog pjesnika, Miru Medveda koji je također odlučio nekoliko stihova pokloniti hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Ovom prilikom odlučili smo se za  objavu sljedeće pjesme:

Mi smo Turopoljci, mi imamo Broza,
dečko sjajno igra, on sve redom voza.
Čuvao je Messia i druge velikane
ubio im pojam, i sve lijepe dane.
On je facu Messia skroz poslao kući,
neka uzme loptu i nek igrat ući.
Stisnuo je Brozo i velike Dance,
igricu je njihovu stavio u postrance.
Pucao je penal baš kako i treba,
hrvatsku je svoju dignuo do neba.
Hrvati su s Brozom došli do finala,
dragi naš Marcelo velika ti hvala.

Objavljeno u Događanja

Turopoljski pjesnik Stjepan Vitez iz Kobilića kraj Velike Gorice opjevao je uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije. Kako nam je rekao poslije svake hrvatske pobjede napisao je po pjesmu, a uoči finale također je u stih pretvorio ovaj fantastični uspjeh. Naravno, nije zaobišao niti Turopoljca Marcela Brozovića kojem je također podario pokoji stih.

Za finalni susret gospon Stjepan napisao je sljedeće:

„Kreće ljudi, Vatreni stampedo
put nam krči, okujski torpedo.
Put do trona, Turopoljac krči,
Bože mili, koliko pretrči.
Zlatko zlato brusi, za radosne suze,
s Turopoljskim topom, kreće na Francuze.
O njima se piše, o njima se pjeva,
o Vatrenima se sklada, s Turopolja Števa.“

Objavljeno u Velika Gorica
Stranica 1 od 2

01Portal

01portal cilja informirati građane Grada Zagreba i Zagrebačke županije o svim relevantnim zbivanja u Zagrebu i županiji. Stoga je naša ciljana skupina populacija u Gradu Zagrebu i u Zagrebačkoj županiji. Zbog stalnih kretanja ljudi između grada i županije ovaj format portala ima posebnu vrijednost. Ni jedan drugi portal ne cilja na ovaj način informirati i kroz interakciju s građanima podijeliti informacije sa svih razina organizacije lokalne uprave.

01Portal j.d.o.o.
Zavrtnica 17,
10000 Zagreb
OIB: 62928400619
www.01portal.hr
[email protected]
091/576-4485

Nedavne vijesti