Četvrtak, 13 Rujan 2018 13:58

Stojak: Da glasovanja neće biti zbog bolesti, to meni zvuči jako neozbiljno Istaknuto

Napisao/la

Izbacivanje Darka Milinovića iz HDZ-a, suradnja u Narančasto-plavoj koaliciji, Dinamo i problem komunalne infrastrukture u Zagrebu teme su koje smo obradili u razgovoru s Tomislavom Stojakom, predsjednikom gradske organizacije HNS-a Grada Zagreba i članom predsjedništva HNS-a.

Tomislav Stojak rođeni je Zagrepčanin, suprug i otac, svakodnevno šeće psa i redovito obilazi teren na Rudešu i Zagrebu. Sve ovo stiže uz obveze zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba gdje je nakon odlaska Anke Mrak Taritaš iz HNS-a ostao jedini zastupnik te stranke.

Uslijed izbacivanja iz HDZ-a, Darko Milinović zaprijetio se povratkom u Sabor gdje više ne bi podržavao vladajuću većinu, kako to komentirate u HNS—u.

Ovdje se radi prvenstveno o unutarstranačkoj stvari HDZ-a, koji je to riješio na način predviđen njegovim Statutom,  a gospodin Milinović, da li će on aktivirati svoj saborski mandat njegovo je pravo. Svi koji su u politici su odgovorni ljudi koji iza sebe imaju rezultate, rad na terenu, rezultate na izborima i koji svoje mandate upravljaju na najbolji mogući način za birače koji su ih birali. Da li će g. Milinović podržavati dobre projekte koje ova Vlada predlaže, to će biti njegova politička odluka. Na HDZ-u je, kao njegovoj dosadašnjoj stranci, da pokuša osigurati da Vlada ima potporu za svoje kvalitetne projekte, a onaj tko nije sposoban osigurati većinu na konkretnim projektima morao bi pogledati kako dalje. Što se tiče nas u HNS-u, mi imamo svoje projekte u resorima za koje smo zaduženi, resor obrazovanja i resor graditeljstva. Očekujemo od partnera u Vladi da počnu malo brže i kvalitetnije raditi i pratiti tempo naših ministara. Što se tiče prijevremenih izbora, ako Vlada izgubi podršku većine zastupnika, ako nije u stanju osigurati podršku za svoje projekte, onda naravno predstoje izbori. No, o tome će odlučiti većina saborskih zastupnika, ako većina procijeni da njihov mandat nije dobar, onda će oni donijeti takvu odluku i ići će se na izbore.

Vi ustvari mislite da ne postoji većina koja bi htjela ići na izbore?

Čuli smo izjave kako se u slučaju bolesti pojedinih zastupnika ne bi se glasalo taj dan. Iskreno, to mi zvuči jako neozbiljno. Politika je vrlo ozbiljan posao, častan, i građani nas svaki dan gledaju i ako se politika i većina u Saboru svode na to da je netko jedna dan zauzet, a drugi bolestan, onda to nije ozbiljno i takav posao ne treba dalje nastaviti.  Nadam se da će biti više ozbiljnosti i da će se kvalitetni projekti nastaviti podržavati. Naglašavam, mi smo zainteresirani da obrazovna reforma koja je krenuli i projekti u graditeljstvu, idu dalje. No, hoće li oni biti prekinuti zbog mogućih prijevremenih izbora, ponavljam to će biti odluka većine saborskih zastupnika.

Dojma sam da bi pozitivno ocijenili za nas netipičnu narančasto-plavu koaliciju liberala i desnog centra? Nakon dolaska Tomislava Sauche i ulaska HNS-a u vladajuću koaliciju praktički su otvorena vrata svim koalicijama u Saboru. Više ništa nije nemoguće.

Prije godinu dana se dogodio jedan politički presedan, ulaskom HNS-a u Vladu s HDZ-om. Jedne centrističke i liberalne stranke sa strankom desnog centra. Potpuno razumijem one koji ni dan danas takav politički porez ne mogu prihvatiti i koji više nikada neće glas dati HNS-u. To mogu potpuno razumjeti, jer se radi o potezu do sada neviđenome u hrvatskoj politici. I ne treba ga opravdavati ili osuđivati, on je napravljen prije godinu dana i ja mislim da se s naše strane, strane HNS-a, pokazalo da želimo raditi kvalitetne stvari, projekte i da nam se omogući da se u zemlji kvalitetnije živi. To smo pokazali našim projektima, jesu li to ljudi prepoznali vidjet će se jednoga dana na izborima. Koji naravno ne ovise samo o nama, nego i o drugima. Ne želim uvjeravati nikoga da je to tada bio potez koji se trebao napraviti. Ali, u zemlji je bila jedna suluda politička situacija, gdje je jedna stranka dva puta rušila vlastitu Vladu, tu mislim na Most, to je bilo mučenje od godinu i pol dana koje Hrvatska nije zaslužila. Da li je ovih godinu dana uspješno, mi držimo da je, no misle li to građani? Mi njima to moramo svaki dan dokazivati i na kraju mandata će se onda brojati zasluge i vidjeti hoće li se prepoznati to što smo mi radili.

Ivan Vrdoljak izjavio je da je svjestan kako je teret za novi imidž HNS, kakav je to novi imidž?

Iskreno se nadam da ćemo mi, bez obzira na sve političke turbulencije, u budućnosti preko novih ljudi na nacionalnoj razini pokazati da politika u Hrvatskoj može biti i pristojna i argumentirana. Imamo danas jako puno bukača, onih kojima je važno da se promoviraju bez sadržaja iza sebe. To je sasvim legitimno u politici, ponekad to građani nagrade, ponekad ne. Ali, iskreno mislim da politika stranke mora biti vrlo pristojna i da iza toga moraju stajati argumenti i mjerljivi rezultati. Kroz pojedine naše ljude u gradovima i županijama, kroz njihove mandate možemo pokazati da ti ljudi znaju što rade. Njihovi rezultati to pokazuju. Njihov odnos prema građanima pokazuje da se pristojna i argumentirana politika u Hrvatskoj može voditi. Ono što je posebno potrebno naglasiti, a to je politika suradnje. Mene ne zanima ako netko razmišlja desno ili lijevo. Mene zanima, ako ja u suradnji s tim čovjekom, koji mi je svojim stavovima prihvatljiv, mogu osigurati da se projekti provode tako da građani imaju koristi od njih. To je jedino bitno. Naravno da svatko od nas ima svoj politički stav i ideologiju koju zastupa, ali to nas ne smije spriječiti da surađujemo jer su nas radi toga ljudi i birali, neovisno o političkom spektru.

Počela je školska godina, Vi ste otac, mislite li da je danas hrvatsko školstvo u boljoj poziciji nego li prije godinu ili prije deset godina?

Mislim da imamo veliku šansu, to je glavna sintagma koju volim koristiti, imamo šansu preko obrazovanja izgraditi kvalitetnije društvo. Svi ćemo mi, bez obzira na političku opciju, reći da su mladi naša budućnost, ali onda im to moramo djelima i pokazati. Kroz ovu kurikularnu reformu koja je krenula u djelu hrvatskih škola imamo priliku pokazati kako kroz obrazovanje možemo izgraditi jednog svjesnog i slobodnomislećeg mladog čovjeka koji onda kroz daljnje obrazovanje i zapošljivost može doprinijeti da ova zemlja bolje živi. Mislim da je školstvo krenulo naprijed nakon jedne uravnilovke koje je trajalo desetljećima. Da, u ovih godinu dana učinio se veliki korak naprijed, naravno da nije sve savršeno i da će se u hodu morati ispravljati stvari, ali u odnosu na pokušaje koje smo imali prije 15 godina koji nikada nisu provedeni, ova reforma je veliki iskorak. Tu nema ni lijevog ni desnog, tu nema ni liberalnog ni konzervativnog, ovdje ima samo interes države da pokrene obrazovanje, da omogući zapošljivost mladih ljudi u EU i u cijelom svijetu. Škole i obrazovne institucije moraju diktirati tržištu kako će se ponašati, tu mora postojati suradnja, ne možemo svatko u svom bunkeru biti zatvoreni i da obrazovanje ne misli što gospodarstvu treba i obrnuto. Imamo šansu, hoćemo li je iskoristiti ovisi isključivo o nama, uključeno je puno ljudi iz struke i rekao bi da nije nama dano obrazovanje. To je projekt Vlade Republike Hrvatske, ne pojedinca i ne jedne stranke.

Redovito pratite Dinamo na njegovom europskom put, ali u domaćoj ligi. Kava vam se čini igra, što mislite općenito o stanju u klubu?

Ja sam rođen u Zagrebu, tu sam cijeli svoj život. Dinamo mi je puno više od kluba, on je osjećaj pripadnosti Zagrebu. Usuđujem se reći da sam cijeli život na stadionu, od pete godine života i uvijek ću dolaziti na utakmice u Maksimir. Dinamo je klub koji Zagrebu znači puno više od pukog simbola. Dinamo nas identificira sa Zagrebom, kada kažete da ste Dinamovac onda govorite kako pripadate okruženju koje je oduvijek željelo ostvariti uspjeh u životu, željelo učiniti svoje okruženje boljim. Nažalost, posljednjih su se desetak godina oko Dinama događale stvari koje su ljude odbile od Dinama, njih moramo ispraviti. Sada se počinje stvarati jedna kvalitetnija atmosfera oko kluba, počinje se stvarati okruženje koje je puno otvorenije prema običnom čovjeku. Navijač mora znati što se u klubu događa, koji su to dečki koji igraju na terenu, koji ostavljaju srce na terenu. Moraju znati tko su ljudi koji upravljaju klubom i da ti ljudi ne misle na svoje privatne interese. Dinamo je udruga građana, u koliko je to dobro neću ulaziti, u tijeku su i sudski procesi koji se vode protiv čelnih ljudi, to je nešto što pravosuđe mora raščistiti jer Dinamo i dalje mora biti na ponos Zagreba. Ja se iskreno nadam da će on i dalje to biti. Nažalost ove godine nismo ušli u Ligu prvaka, ali Liga UEFA je jedna velika stepenica u odrastanju ove ekipe, s iznimno sposobnim trenerom Nenadom Bjelicom. Mislim da, ako bude sreće i strpljenja, ako se neće ići samo za profitom i prodavati igrače, da ovaj Dinamo ako ostane na okupu može napraviti velike stvari. Možda danas nismo ni svjesni da imamo odličnu ekipu, kojoj treba vremena da napravi još bolji rezultat.

Postoji li netko od igrača koga bi ste posebno istaknuli?

Mogli smo se u posljednjih šest mjeseci uvjeriti da je Izet Hajrović jedan fenomenalan igrač. Da je to igrač lucidnosti i tehnike. Osobno sam bio veliki fan jednog drugog bosanskohercegovačkog igrača Dinama, Edina Mujčina, koji je bio jedan od najdražih igrača. Izet Hajrović je igrač koji sada strašno diže ekipu, ali isto tako ima i jedan igrač koji se u mojem Rudešu vratio ozbiljnom nogometu, to je Mario Budimir, koji će široj nogometnoj javnosti biti veliko iznenađenje ako u Dinamu dobije pravu priliku. To je pravi tip engleskog centarfora. Ekipa je odlična, sviđa mi se jako i Emil Dilaver u obrani, mislim da ulijeva jednu sigurnost. Iako, i danas mi je izuzetno žao što je jedan igrač otišao iz Dinama, pravi zagrebački dečko, Milan Badelj za kojeg bih volio da je još dulje ostao u klubu. On mi je jedan od apsolutno najdražih igrača i šteta što više nije tu.

Nezaobilazna tema u Zagrebu je pitanje zbrinjavanja otpada. Čini se da se vlast nije u stanju odlučiti između modela prikupljanja otpada, želimo li ga razdvajati na kućnom pragu ili u velikim reciklažnim centrima. Što vi mislite koji bi oblik razdvajanja i prikupljanja otpada trebao primijeniti Zagreb?

To je ono što stalno raspravljamo u Skupštini kada govorimo o otpadu, gotovo na svim sjednicama Skupštine u ovom mandatu smo raspravljali o temi otpada u Gradu Zagrebu. Stvari su ovdje vrlo jednostavne. Mora se konačno svim građanima osigurati komunalnu infrastrukturu za odvajanje svih vrsta otpada koje stvaramo i to na kućnom pragu. Tek nakon toga Grad Zagreb ima pravo postavljati građanima određene uvjete i prijetiti kaznama ako to neće poštovati. Sve do tada, dok mi nemamo prave zelene otoke, dok nemamo najmanje jedno reciklažno dvorište po gradskoj četvrti, do tada Grad Zagreb nema pravo reći da je nama građanima osigurao pravu infrastrukturu za odvajanje otpada. Stvari se polako kreću, Grad Zagreb se konačno probudio, nedavno smo donijeli odluku u Skupštini o nabavci spremnika za otpad preko Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Napokon ćemo u Zagrebu početi koristiti europska sredstva. Čistoća je počela bolje raditi svoj posao, meni nije problem pohvaliti neku službu kada dobro radi svoj posao. Zaključno, Grad mora osigurati svu potrebnu infrastrukturu, kakao bi građanima osigurao ono sve što plaćaju, a tek onda Zagreb može krenuti s mogućim kažnjavanjem ljudi ako se toga ne pridržavaju i ne odvajaju otpad.

Jedna od vijesti koja je odjeknula Zagrebom je dugo godina očekivana obnova žičare. Što mislite o pristigle tri ponude koje su i do 100 milijuna kuna veće od projekta? Hoće li Grad ponovo odustati od projekta u rebalansu?

Žičara je Gradu Zagrebu potrebna. Trebamo ju imati, jer žičara nije samo puko prevoženje gore-dolje, ona bi omogućila da se na Sljemenu razviju novi sportski i rekreacijski sadržaji, ako želimo Sljeme u tom smjeru razvijati. Za koje novce, to je sada pitanje. Ove ponude su puno više od predviđenog iznosa za projekt. Imamo li novaca za to ja ne znam, to mora odgovoriti gradska uprava. Žičare su idealni projekti za EU fondove, a Grad Zagreb nije pripremio dokumentaciju za prijavu. Nažalost Zagreb se odlučio, kao i u mnogo drugih slučajeva, da će koristiti isključivo sredstva gradskog proračun. Hoćemo li do 2020. otvoriti žičaru i hoćemo li se držati rokova, teško. S ovakvim ponudama koje su 50, 80, pa čak i 100 milijuna kuna veće od predviđenog, žičara je ponovo postala upitna. Jedino se nadma da sva ta tri ponuditelja imaju i stvarnog znanja i sposobnosti da bi izveli taj kompleksan posao. Žičara se treba izgraditi, ali ponavljam, Grad nije pripremio projekt za EU sufinanciranje, sve je novce uzeo iz gradskog proračuna, što nije dobro.

Grad Zagreb propustio se, za sada, javiti na natječaj Europske unije koji bi značajno snizio cijene vrtića, a za socijalno najugroženije ga učinio besplatnim. Mislite li da Zagreb ima dovoljno sredstava da sam financira sve svoje projekt te da je to možda razlog nekorištenju fondova EU?

Grad Zagreb se vrlo često ponaša kao otok, jednostavno odbija i ne želi sudjelovati u projektima koje je država osigurala kao članica EU. Jedan projekt je natječaj Urbana aglomeracija Zagreb, dakle za brownfield investicije tj. obnovu zapuštenih industrijskih objekata za potrebe građanstva. To prevedeno na uobičajeni jezik znači da Grad Zagreb unutar tog tendera od 160 milijuna kuna vrijednosti, može prijaviti projekte kao što su Branimirova tržnica, nekadašnja vojna bolnica u Vlaškoj, gdje su radovi na uređenju glazbenog učilišta započeli, a planiraju se izgraditi još dvije škole,  Blok Badel i Gorica, Paromlin,  koje EU sufinancira s 85% iznosa. Grad Zagreb se za sada nije uopće prijavio na natječaj, a već je krenuo u investicije. Druga stvar je dvosmjenski rad dječjih vrtića. 300 milijuna kuna na raspolaganju je svim gradovima i općinama u Hrvatskoj za dvosmjenski rad vrtića. To se odnosi na obnovu objekata, zapošljavanje odgajatelja i stručnih suradnika te prilagodbu programa. Neki gradovi su to već iskoristili, podijeljeno je između 40 i 50 milijuna kuna, Grad Zagreb se opet nije prijavio, nije osigurao dvosmjenski rad svojih vrtića iako za to postoji potreba u Zagrebu i nije povukao ni kune tj. eura iz tog fonda. Prema izjavama gradonačelnikovih ljudi to se sve može iz gradskog proračuna, a to su loši primjeri kako ne treba funkcionirati. Hrvatska je članica Europske unije, ako Grad Zagreb neće koristiti europska sredstva, što to onda govori drugim gradovima i općinama. Zašto jedan Pirovac može povući skoro dva milijuna kuna za svoj vrtić za dvosmjenski rad, kako to mogu Vrgorac i Split? Ako Zagreb ne može napraviti jedan ozbiljan projekt za europsko sufinanciranja, onda je pitanje što ljudi u Gradskom uredu za EU projekte uopće rade. 

Upravo na tom tragu taj ured zadužen za pripremu projekata za EU sufinanciranje prema pisanjima medija godišnje košta više nego što novaca povuče iz EU fondova. Vi ste nezadovoljni radom tog ureda i općenito gradske administracije.

 Mislim da je gradska administracija preglomazna i da u svijetu u gradu veličine Zagreba ne postoji ovako velika gradska uprava, to je gotovo 25 gradskih ureda, desetine savjetnika, a ona je jako neučinkovita. Na to stalno upozoravam. Nemam ništa protiv tih ljudi, oni su zaposleni i imaju svoj posao, mi građani ih plaćamo, a mislim da svoj posao ne rade dobro. Podatak gdje je Grad Zagreb povukao za projekte EU 8,6 milijuna kuna tj. 11 kuna po glavi stanovnika, to je poražavajuće za Grad Zagreb u usporedbi s drugim gradovima. Zagreb kao glavni grad Hrvatske mora biti predvodnik u povlačenju EU sredstava, on mora biti primjer i lokomotiva razvoja. Ovako se sve svodi na kvalitetne državne projekte, kao što je recimo energetska obnova zgrada javnog sektora gdje Grad nije prepoznao važnost projekta i bio je jedan od najslabijih ponuditelja svojih objekata. Prema novim informacijama tu se ipak nešto promijenilo, malo se grad razbudio, ali to još uvijek nije dosta. Ako nemamo kvalitetne EU projekte za financiranje, onda šaljemo poruku da ćemo sve financirati iz gradskog proračuna. Lani je gradski proračun završio u minusu od 360 milijuna kuna. Nema dovoljno novaca u gradskom proračunu i oni se trebaju puno racionalnije trošiti na ono što nam treba u gradu, a EU projekte financirati kroz postojeće fondove.

Zagrebački su mostovi u kritičnom stanju, najgora je situacija na Mostu slobode, svi oni moraju u hitnu sanaciju. Iz Grada tvrde da su sredstva osigurana u proračunu, a svi se sjećamo tzv. 'sanacije' pješačkog mosta na Savi koja se svela na pituranje i nekoliko klupica. Vjerujete li gradonačelniku kada kaže da mostovi idu u sanaciju?

Jedan od velikih problema je održavanje komunalne i prometne infrastrukture u Zagrebu i kada je ministarstvo upozorilo Zagreb i ostale gradove da se moraju brinuti o svojoj infrastrukturi, upozorila je da su mostovi u lošem stanju. Oni nisu u kritičnom stanju i ne trebamo plašiti građane. Ali, oni se moraju redovno održavati i po potrebi obnavljati. Most slobode čeka gotovo godinu i pol dana na sanaciju koja je procijenjena na gotovo 20 milijuna kuna i još nije počela. Grad mora ozbiljno pristupiti tom projektu, jer ne daj bože da nam se dogodi neka nesreća zbog urušavanja. Nadajmo se da nikada neće doći do tragedije kao u Italiji. Ali, moramo zato održavati infrastrukturu. U prošlom mandatu Skupštine smo odobrili sanaciju pješačkog starog savskog mosta kroz donaciju jedne građevinske tvrtke u vrijednosti 3 milijuna kuna robe i materijala, s time da će grad uložiti ostatak novaca. Gradska uprava nije ništa učinila, ta je donacija na kraju povučena i nije iskorištena, a Grad je zabio daske po mostu, malo pofarbao i postavio par klupica. To je bila „sanacija“. To je primjer kako ne trebamo raditi. Upozorio sam i na nedavnoj pressici, 20 milijuna kuna gradonačelnik je obećao za tzv. plažu na Savi gdje su trebali biti edukativno-zabavni sadržaj koji nikada nisu napravljeni, potrošeni su silni novci na izvlačenje zemlje i raslinja, a ništa nije sagrađeno. Toliko košta sanacija Mosta slobode. Idemo odrediti prioritete, idemo obnoviti mostove za što bi nam trebalo, prema detaljnoj analizi IGH, oko 250 milijuna kuna. Idemo reći to su prioriteti, pa ćemo mi u Skupštini, bez obzira kome pripadamo podržati te prioritete jer je sigurnost građana na prvom mjestu. U sljedeće dvije godine morali bi uložiti 250 milijuna kuna za sanaciju mostova, nitko se tome neće protiviti, ali hajde da to konačno napravimo. 

Prometnice u Gradu Zagrebu su daleko od idealnih, gužve su naša svakodnevica, kao i svakog većeg grada. Zagreb je ovdje specifičan jer krećemo u sanaciju rotora u Novom Zagrebu, mislite li da će se rokovi od godinu dana ispoštovati i mislite li da je to bio prioritetan projekt ili se nešto trebalo napraviti prije same sanacije rotora.

Jarunski most je trebao već odavno biti izgrađen. Ako ne izgrađen, onda su radovi trebali poodavno započeti. Naravno da svatko tko se razumije u tematiku zna da Zagrebu treba minimalno još jedan most, možda čak i dva otprilike na potezu gdje je Strojarska. No, to je sada teško napraviti zbog imovinsko pravnih odnosa. Jarunski most je trebao biti barem u nekoj fazi napravljen. Možemo kukati za prošlim vremenima, ali se radova na Jarunskom mostu moramo primiti. Rotor, ne mogu ulaziti u stručnu opravdanost da li je ovakva rekonstrukcija dobra, ali ne mogu se oteti dojmu da je sve napravljeno na stihijski način. Da sve što se događalo od srpnja, kolovoza nadalje, gdje se nije znalo koji će radovi kojima prethoditi, nije se znalo koja će biti prva faza, da se za zatvaranje tramvajskog prometa saznalo svega nekoliko dana prije samog zatvaranja i da ga godinu i pol dana neće biti. Novi Zagreb i građani koji žive u njemu, dakle grad s više od 200.000 stanovnika je žrtva stihije i nedovoljno kvalitetnog planiranja. Ne znam da postoji ovakva investicija u drugim velikim gradovima u Europi i svijetu gdje se njenim izvođenjem na ovakav način kao u Zagrebu ugrožava kvaliteta života njegovih građana. U velikim se gradovima obnavljaju metroi, a linije se ne prekidaju, sve radi, ljudi imaju uslugu. U Zagrebu bojim se da je jako puno toga preopušteno stihiji. Da je sve na odluci gradonačelnika koji kako se ujutro probudi odlučuje što će se raditi. Nadam se da će rotor biti na vrijeme i u zamišljenom planu napravljen. Zagrepčani ne smiju biti taoci lošeg planiranja.

01Portal

01portal cilja informirati građane Grada Zagreba i Zagrebačke županije o svim relevantnim zbivanja u Zagrebu i županiji. Stoga je naša ciljana skupina populacija u Gradu Zagrebu i u Zagrebačkoj županiji. Zbog stalnih kretanja ljudi između grada i županije ovaj format portala ima posebnu vrijednost. Ni jedan drugi portal ne cilja na ovaj način informirati i kroz interakciju s građanima podijeliti informacije sa svih razina organizacije lokalne uprave.

01Portal j.d.o.o.
Zavrtnica 17,
10000 Zagreb
OIB: 62928400619
www.01portal.hr
info@01portal.hr
091/576-4485

Nedavne vijesti