GASTRO: Varivo, ćušpajz, cušpajz, čorba, maništra? Samo da je žlicom, nakon proteinskih blagdana!

Hrvatska gastronomija, osobito ona daleko od kuhinje i vatre i namirnica, ona kavanska, formumaška i internetska, obiluje glupostima, što nije nikakva posebnost tog segmenta društvenosti, ali u stopu slijedi iste obrasce stvaranja besmislenih mitova, laganja, obrtanja istine: hit su samoproglašeni gurui koji, imaju svoje sljedbe i lupaju nevjerojatne bedastoće, a mediji i puk ih uredno slijedi. No, ni to nije nikakva hrvatska specifičnost, tako je i s nacijama koje imaju bogatije gastro nasljeđe, čija je gastronomska povijest internacionalizirana, ali i kod njih su prevladali samozvani stručnjaci, učitelji ovoga ili onoga koji sljubljuju ovo s onim, najčešće egzotiku da bi sve sto skupa bilo cool, lajkaju sebe i jedni druge, ovladali su medijima i baš je sve naizgled lijepo. A stvarnost u kojoj živimo i ono što jedemo je upravo grozna – sve je lošije i lošije, a u svojim kombinacijama besmisleno, često i nezdravo.

Za ilustraciju za navedenu tezu spomenuti ću izraz varivo ili čušpajz, oko čega se lome koplja posljednja tri desetljeća, praktički od nastanka suvremene hrvatske države. Tako ima “genijalaca” koji tvrde da je tradicionalni ćušpajz jedini pravi hrvatski izraz, dok je varivo srbizam, a pogotovu čorba, što je etimološki ordinarna glupost jer sve su tri riječi punopravne riječi hrvatskog jezika koje u kulinarskom leksiku označavaju jela koje se jedu žlicom. Sve je logično povrće na načelno teže probavljivo pa ga varimo i nema veze s varenjem metala ili, uostalom, što je varjača, kuhinjsko pomagalo, isto kao i zaimača ili šeflja? Nadalje, ćušpajz je germanizam koji se udomaćio u našem jeziku i označava povrtne priloge mesnim jelima, dok kod nas može biti i samostalno jelo. Naposljetku, turcizam čorba je i hrvatski i srpski, pa i BIH termin koji ipak označava kuhano povrće s mesom, uglavnom u zapadnoj inačici. Kad bi cijelu priču proširili i na maništru, zapržak ili lešadu, mogli bi do beskraja navoditi primjere. Zato je bolje vratiti se za štednjak (ili šparhet?), i pripremiti nešto sa “s žlicom” makako se to zvalo.

800 g sezonskog povrća (mrkve, korabice, graška)
200 g krumpira
3 česena
bijelog luka
10 g šećera
1 kom crvenog luka
200 g kupusa
1 vezica peršina
1 žlica crvene paprike
2 žlice svinjske masti
20 d brašna
sol, papar

Način priprave:

Mrkvu, korabicu i krumpir narežite na uže štapiće, kupus na šire rezance, a grašak očistite.

Na ulju rastopite šećer, dodajte nasjeckani luk i popecite ga da postane staklast. Zatim dodajte pripremljeno povrće i pirjajte dok ne postane mekano. Tijekom pirjanja zalijevajte vodom ili juhom od kocke i povremeno promiješajte. Na kraju povrće posipajte brašnom, posolite, popaprite, dolijte po potrebi tekućine i još sve kratko prokuhajte. Ako se odlučite za jelo “ojačate s mesom”, goveđe komade možete kuhati zajedno s povrćem, ali ako mu dodajete kobasice, skuhajte ih posebno i na kraju dodajte ćušpajzu.