Marica Jančić: Zahvaljujući predanome radu postavili smo temelje prepoznatljive Općine

marica-1

Marija Gorica, malena je općina na sjeverozapadnom dijelu Zagrebačke županije na čijem je čelu od njenog osnutka Marica Jančić, koja je nedavno od Udruge općina dobila priznanje za osvojeni sedmi mandat. Krajem svibnja i početkom lipnja višednevnim događanjima proslavljen je Dan općine. Bila je to i prilika za dolazak u sredinu kako bismo porazgovarali s načelnicom Maricom Jančić, koja se prisjetila samih početaka Općine, ali i svih realiziranih projekata u tom razdoblju.

Na čelu Općine ste od njenog osnutka, bi ste li se mogli osvrnuti na te prve dane, koji zasigurno nisu bili nimalo laki?

Zahvaljujući predanom radu puno smo napravili, nismo imali ni asfalta, plina, vode, općinske zgrade, a da ne govorim o vrtiću i samostalnoj školi. Usudila bih se reći da u početku, iako dosta toga nisam znala, bilo mi je daleko lakše raditi nego sada. Sami smo si postavili visoki standard i osigurali prepoznatljivost Općine kao sredine s kvalitetnim temeljima za život i rad ljudi.

Koji su glavni projekti koji su od tada realizirani na području općine?

Rad smo započeli u prostorijama mjesnoga odbora koji smo kasnije prenamijenili u dječji vrtić. Rekonstruirana je i energetski obnovljena zgrada DVD-a Trstenik, koja je većim dijelom prenamijenjena u dječji vrtić u kojem trenutno boravi pedesetak djece. Realizirali smo oko 60 kilometara asfaltiranih cesta, plinoficirali smo skoro cijelu Općinu, izgrađena je vodovodna mreža, izgradili smo mrtvačnice, obnovili smo dotrajalu crkvu koja je spomenik nulte kategorije, izgradili višenamjensku zgradu u kojoj su smještene prostorije općinske uprave, ambulante primarne zdravstvene zaštite, stomatologa, ljekarne i poštanskog ureda. Otvorena je knjižnica i sportska dvorana u Mariji Gorici, za koju bih se usudila reći da je najveći i najvažniji projekt. Sama dvorana s opremom koštala je nekih 15 milijuna kuna.

Sigurno postoje i neki projekti za buduće razdoblje?

Ishođena je građevinska dozvola za rekonstrukciju i uređenje Goričkog trga. Riječ je o projektu koji će se aplicirati na natječaj za sredstva EU. Također, izrađen je idejni projekt za dogradnju škole za rad u jednoj smjeni. U planu nam je i pretvaranje središta Marije Gorice u pješačku zonu. Projektom će se sagledati problemi prolaska glavnih prometnica kroz središte mjesta, promet je potrebno izmaknuti iz samog središta. Osnovna škola Ante Kovačića ima glavni ulaz na strani Goričkog trga. To je danas prometnica, stoga je potrebno taj prostor proširiti i zaštititi korisnike škole od prometa i automobila. Potrebno je valorizirati javne sadržaje te ih uklopiti u jednu cjelinu preko jedinstvene pješačke površine, a sve to u skladu s uputama Konzervatorskog odjela u Zagrebu.

Rodna kuća Ante Kovačića primjer je tradicijskog graditeljstva s kraja 19. stoljeća, karakterističnog za marijagorički kraj, te ima iznimnu graditeljsku, etnografsku i kulturološku vrijednost, a otkupljena je uz pomoć Vlade RH. Radovi na rekonstrukciji i prenamjeni postojeće građevine, rodne kuće književnika Ante Kovačića za potrebe muzejskog prostora te gradnja tradicijskih objekata štale – štaglja, kuružnjaka, žganjarnice i štaglja, te još dvije okućnice „kuće Milas“ i drvenog štaglja – kozlaca i „kuće Som“ i štale (sanitarije za posjetitelje) i svinjca koje se kao tradicijske građevine prenose u izvornom obliku na predmetnu lokaciju, koje se obnavljaju i uređuju za boravak manjeg broja posjetitelja (škola u prirodi, teambulding, tematske radionice i sl.) usporeni su s obzirom na nedostatak financijskih sredstava. Pored realizacije i uređenja objekta unutar okućnice planira se i realizacija povrtnjaka i voćnjaka s tradicijskim i autohtonim sortama povrtnih biljaka i voćnih sadnica. Gospodarske zgrade pružat će mogućnost za razvijanje i drugih pratećih sadržaja – prezentacija tradicijskih zanata i zanatskih proizvoda, folklora, narodnih rukotvorina i nošnji.

Izrađena je projektna dokumentacija za sanjkalište s obzirom na to da Marija Gorica nudi veliki potencijal za smještaj jednog ozbiljnog terena za sanjkanje koji ne bi bio privremen i ovisan o prirodnim uvjetima već dostupan i u funkciji tijekom cijele godine, a svojim bi sadržajima mogao zadovoljiti potrebe za rekreacijom ovog sjeverozapadnog dijela Hrvatske. Sanjkaški centar bit će povezan sa Sportskim centrom u Kraju Donjem.

Već ste sedam mandata na čelu Općine, što znači da mještani imaju veliko povjerenje u Vas.

Ovaj posao donosi mnoge stresove i svaki dan te dočeka neko novo iznenađenje. Ista sam kao i prvog dana, uvijek vodim brigu o malom čovjeku i pokušavam pomoći što je moguće više. Ima situacija u kojima ne možeš pomoći, ali barem saslušaš stranku i uputimo je tamo gdje bi možda mogla nešto riješiti. Kada su ljudi u problemima i lijepa riječ pomaže. Mnogi se u državi bahate, ali to ih je i koštalo. Danas smo tu, a sutra tko zna gdje.

Sigurno Vam je veliko priznanje to što ste dobili nagradu za osvojeni sedmi mandat, jer jedina ste načelnica među dvadesetak načelnika koji su lani osvojili sedmi mandat.

Ne mogu sakriti da sam sretna, jer malo se priča o tome. Kada čovjek napravi grešku pune su novine toga, ali kada se nešto pozitivno dogodi to se možda spomene između redaka. Drago mi je zbog nagrade, to nije samo priznanje meni, nego i ljudima u Mariji Gorici, koje nisam nikada iznevjerila. 

Kada danas gledate na sve ovo, da li Vam je žao što ste se upustili u to?

Ponekad da. Znate, u Hrvatskoj je uvijek postojao određeni broj građana koji Hrvatsku nije htio i kojima smeta što je ona samostalna. Tako vam je i u manjim sredinama. Kada smo osnivali Općinu bilo je onih koji su bili protiv toga. Ima ljudi koji su protiv svega neovisno o tome koliko je kvalitetno. Usudila bih se reći da su ti ljudi protiv Hrvatske. No, kada vidim kakvi su to ljudi i na koji način oni reagiraju to mi daje jednu dozu jakosti i s još većim entuzijazmom idem prema naprijed. Moram priznati da imam još puno ideja i ciljeva bez obzira na godine.

Naglašavam, Marija Gorica ima deset sela i kada se pogleda koliko se u tih deset sela napravilo onda opet dobiješ krila, guraš dalje i ništa ti nije teško.

Sve što ste napravili u tim selima doprinijelo je i razvoju društvenog života?

Društveni život nije jedini, rekla bih da se život vratio na ove usamljene brežuljke. Nismo imali ni svoju školu. Prvo smo imali školu s četiri razreda, odnosno područnu školu, morali smo putovati u Prigorje ako smo htjeli ići u školu. Sada imamo svoju školu sa svih osam razreda, s dvoranom i doista se život vratio na naše brežuljke. Znak da smo sve dobro napravili je kada pogledamo podatak da danas imamo 9 posto više stanovnika nego prije deset godina. Stvorili smo kvalitetnu komunalnu i društvenu infrastrukturu koja svakome omogućava normalan život.

Moramo početi raditi zajedno sa Zagrebačkom županijom na integriranom prijevozu. Prijevoz je veliki problem ne samo nama nego i okolnim općinama. Već godinama se o tome priča, mi sastančimo, ali nikako da se maknemo s mrtve točke. Smatram da je pružni prijevoz najkvalitetniji kojega možemo imati. Najbolje bi bilo kada bi nam vratili Kumrovečku prugu.

Po pitanju Kumrovečke pruge dosta su aktivni čelnici sjeverozapadne Hrvatske predvođeni Marinom Štritofom, koji je inicirao cijelu tu priču.

S inicijativom za revitalizaciju Kumrovečke pruge krenulo se nakon izbora, jer nije uredu obećavati samo pred izbore. Poznato je da dio pruge prelazi kroz Sloveniju, no ja osobno vjerujem da se to može premostiti. Iako su sada odnosi sa Slovenijom zahladili, mali čovjek se nikada nije svadio, a ovdje smo si svi dobri. Naši ljudi imaju zemlju tamo, njihovi tu, mi idemo tamo raditi i oni ovdje, mislim da tu ne bi trebalo biti nikakvih problema. Što se tiče djela od Harmice, pa sve do Klanjca sve je čisto i taj dio bi se trebao pokrenuti. Nisu to tako veliki novci da se to ne bi moglo izrealizirati. Što se tiče isplativosti pruge, odnosno prometa vlakom, ako gledamo da nam sve mora biti isplativo, onda ne budemo u ništa krenuli. Treba razmišljati dugoročno, ako ponudimo kvalitetan i jeftini prijevoz to će ljudi koristiti i to će se s vremenom vraćati.

Puna su nam usta demografske obnove, ali nije demografska obnova povećati porodiljne naknade, nego je ona nešto više. Bitno je ljudima u ruralnim područjima omogućiti normalne uvjete za život i rad. Ne traže ljudi puno, ali moramo osigurati osnovnu komunalnu infrastrukturu i omogućiti mu kretanje od jednog cilja do drugog.

Što se još može pronaći ovdje na vašim bregima?

Imamo jako puno OPG-ov, posebice mladih koji se sve više bave sadnjom vinove loze i voćarstvom. Mještani su prepoznali budućnost i perspektivu ovoga kraja u OPG-ovima, poljoprivredi, vinarima i turizmu. Ovo je bogom dan kraj i moramo ga kvalitetno koristiti. Potrebno je samo proširiti sadržaje. Izgradnjom sanjkaškog centra s dvije sanjkaške staze ukupne dužine 120 metara, uključujući zaustavni dio dužine 20 metara, vučnice (pokretne trake), ljetnog tobogana (montažna konstrukcija predviđena za sanjkanje u ljetnim mjesecima, kao kombinirani spust od 110 metara s tri zavoja), pratećim objektom za osiguranje i smještaj svih pratećih sadržaja koji su potrebni za kvalitetno funkcioniranje sanjkališta, škole na otvorenom, dječjeg igrališta i parka (poligon za vježbu motoričkih sposobnosti kojim se mogu koristiti i djeca i odrasli) kao i obnova kuće Ante Kovačića pridonijet će povećanju protoka ljudi kroz Mariju Goricu. No to nije sve, jer naši pitomi brežuljci skrivaju još mnoga druga iznenađenja.

Hrvatska
Intervju